Sjeverna Koreja, koja, uprkos medjunarodnom protivljenju, obnavlja nukelarni program, je medju najsiromašnijim zemljama i procjenjuje se da je najmanje 2 miliona ljudi u posljednjih 8 godina umrlo od gladi. Nova oštra zima, je dodatni razlog za mnoge da pokušaju pobjeći iz te komunističke zemlje u susjednu Južnu Koreju. Kada stignu u tu zemlju, pruža im se humanitarna, moralna i ekonomska pomoć, ali kako iz Seula izvještava novinar Glasa Amerike Brian Padden situacija je komplicirana. Lee Keun Hyuk sada student na Univerzitetu u Seulu, sjeća se kako su on i njegova majka pobjegli iz Sjeverne Koreje 1998. ”Mama i ja smo prešli rijeku Tumen, ali sam majku ostavio ispred željezničke stanice u Pekingu jer sam strahovao da u Kini ima mnogo agenata Sjeverne Koreje. Tako da sam sam otišao do južno-korejske ambasade u Pekingu, kako bi saznao da li je za nju sigurno da me slijedi.“ Lee Keun Hyuk i njegova majka su medju sve većim brojem onih koji stižu u Južnu Koreju. Oni su štedili tri godine. Iza sebe su ostavili porodicu i prijatelje i poduzeli riskantno i ilegalno putovanje u susjednu Kinu, jer je granica izmedju dvije Koreje izuzetno čuvana. Medjutim, zahtjev Lee Keun Hyuka za političkim azilom je odbijen u ambasadi Južne Koreje u Pekingu. Zvaničnik u ambasadi mi je objasnio da je zbog odnosa Južne Koreje i Kine, za ambasadu Južne Koreje u Pekingu vrlo teško da prihvati prebjege iz Sjeverne Koreje, kaže Lee Keun Hyuk. U ovoj oblasti je vrlo komplicirana politika vlade Južne Koreje prema Sjevernoj Koreji, naglašava Sang Man Lee sa Univerziteta Chung-Ang u Seulu. Prebjezi iz Sjeverne Koreje su uvijek predstavljali diplomatsku dilemu za Južnu Koreju. Još od 1998, kaže on, Južna Koreja je obeshrabrivala prebjeg u Kinu kako bi održavala dobre odnose. Lee Keun Hyuk je kasnije kao slijepi putnik brodom stigao u Južnu Koreju, dok je njegova majka prešla koristeći lažni pasoš. Kada su konačno stigli, njihova odlučnost je nagradjena. Oni su prošli kroz obuku, kako bi se lakše asimilari, i primili su financijsku pomoć u iznosu od 17 hiljada dolara po osobi. U vrijeme hladnog rata, prebjezi iz Sjeverne Koreje su bili rijetki i korišteni su u propagandne svrhe, kao pobjeda Seula. Ali danas, sa umirućom ekonomijom Sjeverne Koreje, broj prebjega se povećava na hiljade. To je povećalo zabrinutost za novo ekonomsko breme koje bi moglo biti natovareno na ledja Juga, kao i diplomatske probleme. Posljednje godine loše stanje sa prebjezima privuklo je pažnju medjunarodne javnosti, naročito od kada su oni počeli otvorenije da bježe na Jug, obično tražeći azil unutar amabasada u Kini. Diplomatske napetosti su dostigle vrhunac u junu prošle godine, kada su svjetski mediji zabilježili upad kineskih čuvara u prostor ambasade Južne Koreje i nasilno uklanjanje prebjega iz Sjeverne Koreje. Sang Man Lee kaže da je to bio dio sve otvorenijeg priznavanja od strane Kine i čak Sjeverne Koreje da se narod na Sjeveru susreće sa užasnim siromaštvom i gladju. Zvanično oni kritikuju prebjegavanje, ali znaju zašto ljudi bježe iz Sjeverne Koreje. 1970 - 80 tih, ljudi su obično bježali iz političkih razloga, ali danas 98 posto njih bježi iz ekonomskih razloga. Zvaničnici u Sjevernoj Koreji znaju da oni koji umiru od gladi ne brinu o politici, ili komunizmu, kaže Sang Man Lee. Jug nastoji zaustaviti val izbjeglica šaljući pomoć i podršku. Medjutim, kaže Sang Man Lee, čak i slanje humanitarne pomoći može imati neželjene posljedice. Mnogo je onih koji u Južnoj Koreji misle da takvu financijsku i ekonomsku pomoć Sjeverna Koreja može iskoristiti da unaprijedi svoje vojne snage i utvrdi postojeću diktaturu, ističe Sang Man Lee . Dok su mnogi prebjezi iz Sjeverne Koreje, kao Lee Keun Hyuk, ušli u novi svijet izobilja, mogućnosti i slobode, oni se često osjećaju usamljenim u stranoj zemlji. Bio sam nekako izgubljen i zbunjen, kaže Lee Keun Hyuk. I oni nastavljaju da brinu za one koje su ostavili iza sebe, i koji su i dalje pijuni još opasnijih igara na rubu propasti.
