Trupe NATO saveza su 12. oktobra izvršile raciju u kompaniji ORAO u RS i pronašli dokumente koji ukazali na veliki skandal. - kaže se izmedjuostaloga u izvještaju Međunarodne grupe za krize pod imenom Naoružavanje Saddama. U razgovoru sa Mirelom Bruk o ovome govori direktor ICG-a za Balkana sa sjedištem u Briselu Nicholas Whyte. Whyte: Što se tiče Liberije, stvar je jasna: Jugoslavija je toj zemlji prodala 200 tona raznog naoružanja u posljednjih 12 mjeseci i pored toga što je Liberija pod emabrgom UN-a za uvoz naoružanja. Tu smo informaciju direktno dobili od stručnjaka UN-a koji rade na ovom slučaju.Što se tiče Iraka, situacija je kompliciranija; naime bilo je priznanja od strane jugoslavenske vlade da je bilo neke vrste trgovine, ali nije jasno rečeno u kojem obimu; medjutim je zasigurno da se radi o naoružanju, vojnoj opremi, mašinkama, eksplozivu, raketnom gorivu, moguće komponentama za kemijsko naoružanje. Zato je od suštinske važnosti da vlada u Beogradu bude apsolutno transparentna i da jasno i glasno kažu šta je to prodato Iraku i ko je odgovoran, jer se radi o apsolutno ilegalnoj trgovini, s obje strane.
VOA: Vazduhoplovna kompanija ORAO iz Bijeljine je umiješana u prodaju naoružanja Iraku. Sa kojim informacijama vi raspolažete glede njihove umiješanosti?
WHYTE: Prilično je jasno da su unutar materijala koji je prodala kompanija ORAO, avionski motori ,i rezervni dijelovi za avione. Takodjer je vrlo vjerovatno da je ova kompanija surađivala sa još tri kompanije koje se nalaze u Srbiji i vjerovatno drugim dijelovima BiH. Naravno prodaja dijelova aviona spada u vojnu opremu, što je zabranjeno na osnovu embarga UN-a.
VOA: U izvještaju se spominje da u prodaji naoružanja Iraku nije učestvovala samo kompanija ORAO iz RS već i neke kompanije iz Federacije BiH?
WHYTE: Govoreći o umiješanosti kompanija iz Federacije, treba reći da izgleda da je YUGOIMPORT, jugoslovenska kompanija koja je koordinirala prodaju oružja Iraku, također prodavala tvorničku opremu iz BiH, proizvedenu u kompaniji UNIS POBJEDA, tvornici municije i optičkog naoružanja i također u kompaniji VITEZIT, BNT, u hrvatskom vlasništvu, ... kao i kompanijama iz RS koje smo već spomenuli. Jasno je da se radi o dugotrajnim poslovnim vezama koje su se nastavile ,a kojima je orkestrirao JUGOIMPORT. Crnogorska veza je nešto kompliciranija. Naravno,Crna Gora je dio jugoslovenske vlade i oni su morali znati za ove transakcije. Osim toga, jako puno naoružanja je odaslano preko luke Bar. Crnogorska umiješanost je manje direktna, ne izgleda da ima crnogorskih proizvođača , ali su neki ljudi svakako umiješani.
VOA: U izvještaju se optužuju najviši zvaničnici srbijanske i jugo vlade, predsjednik Koštunica, premijer Đinđić, federalni premijer Pešić,ministar odbrane Radivojević, ministri unutarnjih poslova, zapovjednik jugoslovenske vojske kao i zvaničnici iz vojnog vrha - dakle, da su svi oni znali za ove prodaje i da ništa nisu uradili.
WHYTE: Ili su znali za prodaju naoržanja , u kojem slučaju se mora istražiti zašto nisu ništa učinili ili - što je još gore -da za to nisu znali ,pa se onda postavlja pitanje kako su uopće mogli obavljati funkcije na kojima su. Ukoliko se trgovina takvog nivoa i opsega odvijala pred njihovim očima,na osnovu toga zaključujem da oni nisu kompetentni da obavljaju dužnosti na kojima su.
VOA: U preporukama vladama Jugoslavije i Srbije se između ostalog kaže da se izvrše potpune provjere prilikom sklapanja ugovora o prodaji naoružanja i tehnologije zemljama koje se nalaze pod embargom UN-a, posebno sa Irakom, ali i da se utvrdi šta se , na primjer, desilo sa zalihama hemijskog oružja uklonjenog iz Hadžića 1992 godine.
WHYTE: Stvar je u tome da je hemijsko oružje jugoslovenske vojske koje je bilo u HAdžićima do 1992 godine , prebačeno u Srbiju te godine. Nikada se nije saznalo da li se sa tim materijalom odnosilo pravilno. Imamo kontradiktorne činjenice po ovom pitanju . Materijal je prenijet u Kruševac, ali ne znamo da li je tada rastavljen, onesposobljen ili ne.Ali opet kažem da imamo različite izvore u ovom slučaju, premda istina mora izaći na vidjelo.
VOA: Jedna od preporuka je i da se provjeri da li je prije izmještanja nuklearnmog materijala iz Srbije uz pomoć Sjedinejnih Država u julu 2002. godine, došlo i do kakve prodaje dijela tog nuklearnog materijala.
WHYTE: Vjerovatno nije. Međutim; malo sam zabrinut zbog saopćenja zvaničnika Međunarodne komisije za atomsku energiju , u kojem je količina nuklearnog materijala za koju su oni znali, malo veća od onoga što je uklonjeno prošlog augusta. Mogućno je da se radi samo o greški, i da ta razlika nije značajna,ali, važno je da se ovo sve objelodani i sazna, -zaključuje direktor ICG-a za Balkana sa sjedištem u Briselu ,Nicholas Whyte.
