Već se naziru mini elementi funkcionalne države , ali , naravno ne radi se o potpuno funkcionalnoj državi. kaže gospodin Serwer i dodaje:
SERWER: Mislim da je najbolja stvar koju je donio Daytonski sporazum okončanje velikih sukoba, dok je najgora stvar - Ustav - koji zaista ide u prilog onima koji su i izazvali rat, nacionalističkim političkim strankama i to je veoma teško promijeniti. U isto vrijeme mislim da bismo pogriješili kada bismo smo pomislili da su ovi nacionalisti , koji su imali jako dobar uspjeh na posljednjim izborima, potpuno isti kao oni koji su BiH doveli do rata. Mislim jednostavno da oni ne mogu vrijeme vratiti unazad, čak i ako to žele, a sumnjam da oni to žele.
VOA: Entiteti imaju velike ovlasti, međutim, nema jake centralizirane vlasti. Šta je prepreka u tom pogledu?
SERWER: Ne vjerujem da će BiH ikada biti jaka centralizirana zemlja, a razlog tome je što, kada se ljudi nalaze u manjini , više im odgovara decentralizacija. Srbi teže decentralizaciji Kosova, Hrvati teže decentralizaciji u BiH, što nema veze sa etničkim grupama, činjenicom da ste relativno mala manjina, već s tim da imate kontrolu nad vašim životom, vladom...Zato bi po mom mišljenju, bila greška raditi samo na centraliziranju moć u BiH. Trebamo naime centralizirati neke funkcije i decentralizirati druge. Mislim da općinska vlast treba biti jača u BiH, te da entiteti imaju previše ovlasti i njihove ovlasti trebaju preći u centralnu vlast i dijelom u općinske vlasti.To je težak zadatak jer je tradicija na prostoru bivše Jugoslavije težnja ka centraliziranoj vlasti u poređenju sa Sjedinejnim Državama. Ovdje u Americi lokalne zajednice kontroliraju obrazovanje, a ne federalna vlada, te smo time riješili dosta sukoba oko vjeronauke i korištenja jezika u školama,a što su problemi i u BiH, na lokalnim isntitucijama. Mislim da će nešto slično morati se desiti i u BiH.
VOA: U BiH postoje zahtijevi za kantonizacijom zemlje, zahtijevi za jačanjem funkcija entiteta, da li je dakle potrebno raditi na mijenjanju Ustava ?
SERWER: Ne mislim da je promjena ustava najhitnije pitanje u ovom trenutku. Hitno pitanje je uspostava vladavine zakona i pravosuđa na svim nivoima kao i ekonomske reforme. Eventualno može doći do nekih ustavnih reformi u BiH, ali to pitanje nije hitno- smatra direktor Odjela za Balkan američkog institua za mir u Washingtonu.
VOA: Na pitanje ko je najodgovorniji što se sedam godina nakon potpisivanja Daytona optuženici za ratne zločine još uvijek nalaze na slobodi u vrijeme dok Carla del Ponte u Beogradu izjavljuje da elementi vojske Jugoslavije štite Ratka Mladića, gospodin Serwer kaže:
SERWER: U prvom redu za to su odgovorni entiteti i vlade regiona koje su potpisale Daytonski sporazum . Ukoliko se Mladić nalazi u Srbiji, njega treba uhapsiti srbijanska vlada, o tome nema dileme. Ukoliko se nalazi u BiH, trebaju ga uhapsiti vlasti RS. Međutim, mislim da je ogromni propust i za Sjedinjenje Države i NATO savez što nisu uhapsili Radovana Karađića i Ratka Mladića. Činjenica je da RS to ne želi uraditi , Srbija to ne želi uraditi, i stoga je to odavno trebao uraditi NATO savez. To je velika prepreka napretku, i Stav Carle del Ponte je ispravan u tome-zaključuje gospdoin Server.
VOA; Šta je onda zadatak NATO saveza u BiH?
SERWER: Jedina vojna uloga NATO saveza u BiH je da zaštiti RS. To je jedina prava vojna funkcija. Izražavam ogromne sumnje u naše investiranje u zaštitu entiteta koji ne ispunjava obaveze Daytonskog sprazuma. Mislim da ljudi u RS trebaju razmišljati o hapšenju Mladića i Karadžića, ali isto tako i o tome kako se najbolje mogu odbraniti bez prisutstva NATO saveza, jer broj NATO snaga u BIH se smanjuje. Moje osobno mišljenje i preporuka njima je integracija Vojske RS sa vojskom Federacije - to je najbolja odbrana RS. Vrijeme prolazi i jasno je da su to zahtijevi koje postavlja i savez i Partnerstvo za mir.
Na politički aspekt Dejtonskog sporazuma, sedam godina nakon njegovog potpisivanja, osvrnuo se politički analitičar pri Medjunarodnoj Grupi za Krize, Michael Doyle. Razgovarao Adnan Rondić:
DOYLE: Evo povodom godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma upravo je sada najvažnije pitanje za Bosnu i Hercegovinu kako uspostaviti tzv. pravnu državu. Zbog čega? Dejtonski sporazum sadrži dosta elemenata koji idu u prilog podjele Bosne i Hercegovine kao što je stanje entiteta i kantona ali istovremeno ima dosta aspekata koji integriraju državu ili koji obezbjeđuju da njihovi građani mogu živjeti kao svi drugi normalni građani u drugim normalnim državama. Dakle najviši standard ljudskih prava po evropskim i svjetskim standardima, dakle pravo na povratak i sve ostalo. Sada je samo pitanje kako uspostaviti jednu državu koja je sposobna zapravo obezbjediti sva ta prava koja sam sporazum sadrži u sebi. To je zapravo najveći izazov za Bosnu i Hercegovinu a sada također i za međunarodnu zajednicu poslije rezultata na ovim poslednjim izborima. Dakle, kako raditi protiv interesa pojedinih partija koje su možda bile, i najvjerovatnije su još uvijek za podjelu Bosne i Hercegovine, kako zapravo insistirati na pravnoj državi i na svim aspektima Dejtonskog sporazuma koji Bosnu i Hercegovinu mogu povesti u tom pravcu? Sada je interesantno to što se zapravo već mijenja taj sporazum iznutra povodom ustavnih promjena koje ne dozvoljavaju da entiteti budu domovina jednog ili dva naroda nego da moraju biti domovina svima onima koji u njima žele da žive i drugi niz promjena. Dakle sada je samo pitanje kako uspostaviti situaciju u kojoj ljudi zaista mogu realizovati sva ta prava koja su sadržana u Dejtonskom sporazumu i njegovim izmjenama, zaključuje Michael Doyle.
VOA: Gospodine Divjak možete li nam reći kako vi vidite situaciju kada je u pitanju korupcija i kriminal u Bosni i Hercegovini sedam godina nakon Dejtona?
DIVJAK: Značajno je reći da je došlo do jako malo poboljšanja. Naprotiv naša istraživanja pokazuju da u odnosu na ratni period posljeratni period ne da nije donio nikakave pomake nabolje već je došlo do pogoršanje situacije. Posebno zabrinjava da čak i ovaj neki reformski period, poslednjih možda dvije tri godine u odnosu na prethodni nije donio neku stabilizaciju reformskog kursa. Ratni period ostaje i dan danas u glavama stanovnika ocjenjen kao manje korumpiran nego posljeratni period.
VOA: Koji su po vama segmenti života najugroženiji što se tiče korupcije i gdje su dakle korupcija i kriminal najzastupljeniji?
DIVJAK: Bosnu i Hercegovinu karakteriše fenomen tzv. zarobljene države odnosno izuzetno rasprostranjenog prisustva korupcije u svim segmentima društva a posebno,može se reći na svim nivoima vlasti. To praktično kreće od sitne, administrativne korupcije tj od potrebe da se plati, da se obezbijedi dodatna naknada za najsitnije administrativne potrebe pa do visokih funkcionerskih mita koji su potrebni za obezbjeđivanje većih poslova i javnih nabavki za privatizaciju i tako dalje. Tu se praktično radi o višemilionskim iznosima.
VOA: Pošto je sada u fazi formiranje novih nivoa vlasti šta bi ste vi poručili novim vlastima kakao da se suzbije kriminal i korupcija u Bosni i Hercegovini?
DIVJAK: Jako je važno raditi na uspostavljanju institucija. Kada kažem institucija mislim prije svega na institucije koje će obezbijediti integritet. To su dakle u nekom finansijskom segmentu, pored trezora koji je uspostavljen, potrebno je trezor spustiti na sve nivoe vlasti. Potrebno je dovesti do jasnijeg upravljanja javnim finansijama, fiskalni menadžment kroz istovremeno nezavisnu reviziju koju obezbjeđuje institucija vrhovnog revizora koja daje do znanja građanima na koji način se troše njihova sredstva. Potrebno je pored toga uspostaviti još nekoliko institucionalnih stubova. Prije svega tu imamo odgovornu vlast kako zakonodavnu tako i izvršnu koja mora nači zajednički jezik sa međunarodnom zajednicom koja trenutno rukovodi dobrim dijelom poslova i nejasna je raspodjela odgovornosti između domaće vlasti i međunarodne zajednice. Pored toga potrebno je jačati institucije kao što su ombdusmen zatim medije i udruženja građana koja pomažu da se na nepristrasan, neutralan način obezbjede neke poluge integriteta sistema. Pored toga jasno je da se mora voditi računa o ekonomskim reformama koje će u krajnjem slučaju odrediti budućnost Bosne i Hercegovine. Ona može da se obezbijedi jedino angažmanom oko reformskog kursa jer sve drugo ne garantuje budućnos niti održiv oslonac kako ljudi i poslovanja ovdje tako, mislim da bi se moglo reći, i opstanak države.
Problem demokratije u BiH je taj što je ona, kao i mnoge druge stvari u ovoj zemlji, etnicizirana. Borba protiv terorizma je obaveza, ali ona ne smije biti izgovor za kršenja ljudskih prava.To za Glas Amerike, povodom sedmogodišnjice od potpisivanja Daytonskog sporazuma, kaže profesro pravnog fakulteta i veliki zagovarač individualnih ljudskih prava, Zdravko Grebo. Stanje ljudskih prava u BiH, ako se to pitanje posmatra u odnosu na Daytonski sporazum, je katastrofalno, kaže prof. dr. Zdravko Grebo:
GREBO :Ljudska prava, bez obzira na nad-ustavni karakter svih medjunarodnih I regionalnih dokumenata o ljudskim pravima, jednsotavno se masovno krse, pri cemu konstrukcija Dejtonskog sporazuma, pogotovo aneks 4., nije bez krivice. Ljudska prava – vrlo polako, kao svijest, kao praksa, prodiru u nasu javnost. Medjutim, sve se to odvija sasvim sporo. Svaki dan smo suceljeni s novim primjerima masovnog krsenja ljudskih prava. Ipak, ono sto ostaje apsolutno nerijeseni problem I tice se ljudskih prava, jesu dvije ogromne crne rupe: povratak izbjeglica I raseljenih, I kaznjavanje ratnih zlocinaca.
Prof. dr. Zdravko Grebo ističe da je – i pored izvjesnih napredaka - veoma malo urađeno na povratku izbjeglica i kažnjavanju ratnih zločinaca. Kada je riječ o tome dokle se stiglo sa uspostavljanjem demokratskog društva, ugledni sarajevski intelektualac Zdravko Grebo ističe da je BiH, nakon tektonskih promjena u ustavnim, ekonomskim, političkim i drugim odnosima prije otprilike 12 godina, bila suočena sa agresijom i surovim ratom.
GREBO : Obva nesretna zemlja nije imala ni sansu da nauci sta znaci ponasati se demokratski , koje su to institucije I procedure koje su za to potrebne. Mislim da je osnovni nedostatak – konstrukcione naravi; sto je , kao I mnoge druge stvari u ovoj zemlji, demokracija etnicizirana, sto ce reci da su etnos, nacija, kolektivni identiteti, dominantni na tom planu ili skoro ekskluzivno politicka kategorija, a sto jednostavno, po definiciji, onemogucava da se stvore I elementarni demokratski uslovi na kojima bi jedna normalna zemlja funkionirala.
Borba protiv terorizma, ističe profesor Grebo, je prioritetni zadatak i to ne samo zbog uzavrele klime, stvorene nakon 11. septembra, nego i zbog toga jer je riječ o obavezi koju svaka država članica UN-a prihvata kao jedan od preduslova za članstvo u demokratskoj zajednici zemalja na planeti.
GREBO :Medjutim, ono sto ovo pitanje eventualno povezuje s prva dva, jest da borba protiv terorizma ni na koji nacin ne bi smjela biti izgovorom za krsenje ljudskih prava, bez obzira na to sto su posljedice ili cak prijetnja terorizmom, zaista za svaku osudu, cak za gnusanje. Cesto se spominje , I u savremenoj publicistici I literaturi, da su 11. Septembar I borba protiv terorizma jednostavno postali logo, da su se odvojili od stvarnog sadrzaja, I da se u mnogim situacijama, sadasnjim mucnim nagovjestavanjima izbijanja jednog velikog svjetskog oruzanog sukoba, na Bliskom Istoku, koristenjem iste fraze od strane predsjednika Putina I Premiejra Sharona, stvari jednostavno brkaju. Pod firmom borbe protiv terorizma, vodi se jos masovnije krsenje ljudskih prava, sto je nedopustivo. Ta dva nivoa se ne smiju brkati – borba protiv terorizma mora biti prioritetni zadatak, a niposto da se zloupotrebljava za krsenje ljudskih prava ili eventualno za jos nesto gore od toga.
Jedina oblast u kojoj je Daytonski sporazum, takoreći, nevin, kaže prof. dr. Zdravko Grebo jeste provođenje njegovog sigurnosnog dijela, bez obzira na to što je ostavio, kako kaže prof. Grebo, repove u obliku postojanja dvije, odnosno tri vojske. «Svi se slažu da je uspostavljanje mira možda i jedini značajan doprinos Daytonskog sporazuma», kaže Zdravko Grebo.
