Problem demokratije u BiH je taj što je ona, kao i mnoge druge stvari u ovoj zemlji, etnicizirana. Borba protiv terorizma je obaveza, ali ona ne smije biti izgovor za kršenja ljudskih prava.To za Glas Amerike, povodom sedmogodišnjice od potpisivanja Daytonskog sporazuma, kaže profesro pravnog fakulteta i veliki zagovarač individualnih ljudskih prava, Zdravko Grebo. Stanje ljudskih prava u BiH, ako se to pitanje posmatra u odnosu na Daytonski sporazum, je katastrofalno, kaže prof. dr. Zdravko Grebo:
GREBO :Ljudska prava, bez obzira na nad-ustavni karakter svih medjunarodnih I regionalnih dokumenata o ljudskim pravima, jednsotavno se masovno krse, pri cemu konstrukcija Dejtonskog sporazuma, pogotovo aneks 4., nije bez krivice. Ljudska prava – vrlo polako, kao svijest, kao praksa, prodiru u nasu javnost. Medjutim, sve se to odvija sasvim sporo. Svaki dan smo suceljeni s novim primjerima masovnog krsenja ljudskih prava. Ipak, ono sto ostaje apsolutno nerijeseni problem I tice se ljudskih prava, jesu dvije ogromne crne rupe: povratak izbjeglica I raseljenih, I kaznjavanje ratnih zlocinaca.
Prof. dr. Zdravko Grebo ističe da je – i pored izvjesnih napredaka - veoma malo urađeno na povratku izbjeglica i kažnjavanju ratnih zločinaca. Kada je riječ o tome dokle se stiglo sa uspostavljanjem demokratskog društva, ugledni sarajevski intelektualac Zdravko Grebo ističe da je BiH, nakon tektonskih promjena u ustavnim, ekonomskim, političkim i drugim odnosima prije otprilike 12 godina, bila suočena sa agresijom i surovim ratom.
GREBO : Obva nesretna zemlja nije imala ni sansu da nauci sta znaci ponasati se demokratski , koje su to institucije I procedure koje su za to potrebne. Mislim da je osnovni nedostatak – konstrukcione naravi; sto je , kao I mnoge druge stvari u ovoj zemlji, demokracija etnicizirana, sto ce reci da su etnos, nacija, kolektivni identiteti, dominantni na tom planu ili skoro ekskluzivno politicka kategorija, a sto jednostavno, po definiciji, onemogucava da se stvore I elementarni demokratski uslovi na kojima bi jedna normalna zemlja funkionirala.
Borba protiv terorizma, ističe profesor Grebo, je prioritetni zadatak i to ne samo zbog uzavrele klime, stvorene nakon 11. septembra, nego i zbog toga jer je riječ o obavezi koju svaka država članica UN-a prihvata kao jedan od preduslova za članstvo u demokratskoj zajednici zemalja na planeti.
GREBO :Medjutim, ono sto ovo pitanje eventualno povezuje s prva dva, jest da borba protiv terorizma ni na koji nacin ne bi smjela biti izgovorom za krsenje ljudskih prava, bez obzira na to sto su posljedice ili cak prijetnja terorizmom, zaista za svaku osudu, cak za gnusanje. Cesto se spominje , I u savremenoj publicistici I literaturi, da su 11. Septembar I borba protiv terorizma jednostavno postali logo, da su se odvojili od stvarnog sadrzaja, I da se u mnogim situacijama, sadasnjim mucnim nagovjestavanjima izbijanja jednog velikog svjetskog oruzanog sukoba, na Bliskom Istoku, koristenjem iste fraze od strane predsjednika Putina I Premiejra Sharona, stvari jednostavno brkaju. Pod firmom borbe protiv terorizma, vodi se jos masovnije krsenje ljudskih prava, sto je nedopustivo. Ta dva nivoa se ne smiju brkati – borba protiv terorizma mora biti prioritetni zadatak, a niposto da se zloupotrebljava za krsenje ljudskih prava ili eventualno za jos nesto gore od toga.
Jedina oblast u kojoj je Daytonski sporazum, takoreći, nevin, kaže prof. dr. Zdravko Grebo jeste provođenje njegovog sigurnosnog dijela, bez obzira na to što je ostavio, kako kaže prof. Grebo, repove u obliku postojanja dvije, odnosno tri vojske. «Svi se slažu da je uspostavljanje mira možda i jedini značajan doprinos Daytonskog sporazuma», kaže Zdravko Grebo.
