Linkovi

Den Hague: Završeno svjedočenje hravtskog predsjednika, 3/10/02. - 2002-10-03


Milošević je optužio Mesića da je 1990. bio predsjednik hrvatske vlade "koja je zavela teror nad srpskim stanovništvom", a da je zatim, kao član Predsjedništva SFRJ, bio odgovoran za "napade na JNA", čime je "prouzrokovao razaranja i ubijanja".

Mesić je odbacio sve te optužbe, prebacujući na Miloševića svu odgovornost za izbijanje sukoba, razaranje Vukovara, granatiranje Dubrovnika i druge zločine koje su, po njemu, počinile snage JNA, specijalne jedinice srpske policije i paravojne snage iz Srbije, uključene u realizaciju plana za stvaranje "Velike Srbije". Na pitanje sudije Richarda Maya da li je čuo optuženog ili nekog iz srpskog rukovodstva da govori o planu "Velike Srbije", svjedok je odgovorio da se o tom planu nije javno govorilo, ali se "taj posao obavljao i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini".

Posljednje pitanje optuženog upućeno svjedoku optužbe je bilo da li Mesić "vjeruje da može da izbjegne krivičnu odgovornost time što radi za ovaj ilegalni sud?" Sudija Mej je to pitanje ocjenio kao "nedolično".

Uz to, May je prekinuo unakrsno ispitivanje, dajući reč jednom od trojice "prijatelja suda", Branislavu Tapuškoviću.

Nako toga beogradsaki advokat je ispitivanje svjedoka optužbe započeo pitanjima o stradanjima Srba u Drugom svjetskom ratu, njemačkim bombardovanjima srpskih gradova, pa i o "hrvatskime regimentama" koje su u Prvom svjetskom ratu napadale Srbiju i tako dalje, i tako dublje...

Na ovo je sudija May ukazao da ne vidi "kako to može da bude relevatno za Sudsko vijeće", te je Tapuškovića pozvao da se, umjesto "vraćanja duboko u istoriju", koncentriše na ono što je Mesić rekao o odgovornosti optuženog za dogadjaje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Po završetku svjedočenja Stjepana Mesića, počelo je unakrsno ispitivanje zaštićenog svjedoka, C-037, Srbina iz Hrvatske i jednog od osnivača Glavnog odbora Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj.

XS
SM
MD
LG