Na sudjenju za prijedorske logore, britanski novinar Ed Vulliamy svjedocci o tome kako je, u ljeto 1992. prihvatio poziv koji je njegovom listu, Guardian, i televizijskoj mrezzi ITN brzopleto uputio Radovan Karadzić. Ratni izvjesstacc londonskog "Guardiana" Ed Vulliamy, koji je, sa novinarkom britanske televizije ITN Penny Marshal , na poziv Radovana Karadzicha, 1992. obissao logore Omarska i Trnopolje, svjedocci po ccetvrti put o tome na Hasskom tribunalu, ovaj put na sudjenju Milomiru Stakichu.
Na danassnjem toku sudjenja posebna pazznja posvechena je njegovom povratku u Prijedor u februaru 1996., kad je zzelio da opisse ssta se u medjuvremeno desilo sa nekim od aktera dogadjaja o kojim je pisao u ljeto 1992. Tom prilikom napravio je intervjue sa Milomirom Stakichem i Milanom Kovaccevichem.
Kovaccevich, koji je 5. avgusta 1992. vodio glavnu rijecc u razgovoru ccelnih liccnosti Prijedora sa britanskim novinarima, u februaru 1996. djelovao je rezignirano. Rekao je da je napustio politiku jer je u njoj "vidio mnogo lossih stvari" i da su ovakvi razgovori za njega "relaksacija".
Po njegovom tadassnjem sudu, "gradjanski i vjerski rat" izmedju 1992. i 1995. bio je "kolektivno ludilo", koje bi mogli rastumacciti samo psihijatri. "Ako bih rekao da nisam pripadao tom ludilu, ne bi to bilo taccno," rekao je, prema stenografskim biljesskama, Milan Kovaccevich i dodao da je na poccetku rata zzelio da "ovo bude srpska zemlja, bez Muslimana".
Omarska je, prema njemu, bila zamissljena kao prihvatni centar. "To je bio plan, ono ssto se kasnije desilo, bilo je nessto drugo," rekao je Kovaccevich. Prema optuzznici Hasskog tuzzilasstva, Milan Kovaccevich je bio odgovoran za osnivanje logora Omarska i Trnopolje. Sudjenje zbog toga, koje je poccelo u ljeto 1998., prekinuto je zbog njegove smrti.
Za Stakicha, kojeg je Vulijami intervjuisao istog februarskog dana 1996., Omarska je bila i ostala prihvatni centar. Po njegovim rijeccima, nikad nije ni bila koncentracioni logor, nego mjesto gdje su ispitivani Muslimani koji su nelegalno posjedovali oruzzje.
U februaru 1996. Stakich je ponovio sve ssto je, obuccen u vojnu uniformu, rekao ccetiri godine ranije. Srbi nisu napadali muslimanska i hrvatska sela nego se branili, jer im je zaprijetila ista sudbina kao u vrijeme NDH i logora Jasenovac u Drugom svjetskom ratu. Za sve su, po njemu, krivi "naoruzzani hrvatski i muslimanski ekstremisti".
Odbrana Milomira Stakicha nastoji u unakrsnom ispitivanju da diskredituje svjedoka optuzzbe i njegove iskaze, prije svega zato ssto je prije intervjua u februaru 1996. vech imao kontakte sa hasskim tuzzilasstvom i angazzovan je da svjedocci, najprije na sudjenju Dussku Tadichu, pa potom Milanu Kovaccevichu.
Pored ovoga, Raspravno vijeche Hasskog tribunala bi danas posle podne trebalo da se izjasni o zahtjevu generala Momira Talicha da, zbog zdravstvenih problema, bude oslobodjen iz pritvora Hasskog tribunala, a da se sudjenje za genocid u Bosanskoj Krajini nastavi bez njegovog prisustva.
