Amor Mašović, predsjednik Federalne komisije za traženje nestalih, dobitnik je ovogodišnje Nagrade Slobode - Saharov, koju mu je sinoć na specijalnoj svečanosti u Oslu uručio predsjednik Norveškog fonda Slobode - Saharov i bivši predsjednik Internacionalne helsinške federacije Jo Benkow. Uz Amora Mašović, tu nagradu je dobila i Eliza Musajeva, izbjeglica iz Čečenije koja sada živi u Ingušetiji i vodi organizaciju Sjećanje. Organizacija se bavi pitanjem žrtava iz dva Čečenska rata. Nagrada slobode Saharov dodjeljuje se iz Fonda Saharov. Ustanovljena je prije 12 godina uz podršku Andreja Saharova, ruskog naučnika i dobitnika Nobelove nagrade. Ta nagrada se dodjeljuje ljudima koji promoviraju ljudska pava i demokraciju na prostoru zemalja obuhvaćenih Helsinškom deklaracijom. Tim povodom Omer Vatrić je razgovarao sa Amorom Mašovićem.
VOA: Gospodine Mašoviću, nagrada vam je dodjeljena za osobnu hrabrost iskazanu u toku traganja za sudbinom nestalih u BiH. Znam da je teško govoriti o osobnoj hrabrosti zato vas o tome neću pitati. Čestitam u ime Glasa Amerike i molim vas da nam kažete šta je to što je Komisija za traženje nestalih osoba u BiH do sada učinila i zbog čega je zaslužila tako visoko priznanje.
A.MAŠOVIĆ: Prije svega, hvala vama Omere, hvala Glasu Amerike na upućenim čestitkama. U dosadašnjem periodu, od 1996 od kada se intenzivno traga za nestalim u toku agresije na BiH, napominjem da se 28 hiljada ljudi smatra nestalim, pronadjeno je, locirano i exhumirano 14.500 žrtava. Od toga je njih 8.000 identificirano, a 6.500 još leži neidentificirano u mrtvačnicama u Sarajevu, Sanskom Mostu, Banjaluci i drugim mjestima. Dakle, preostaje nam da pronadjemo još oko 14.000 žrtava, koje se još nalaze u masovnim i pojedinačnim grobnicama.
VOA: Kakvi su izgledi da se ikada pronadju svi nestali?
A.MAŠOVIĆ: Teško je o tome govoriti. Mislim da ćemo biti u situaciji da od preostalih pronadjemo dvije trećine. Postoje nažalost žrtve koje nikada neće biti pronadjene, jer su njihovi posmrtni ostaci završili ili u kafilerijama, samljeveni mikserima, ili u turbinama elektrana na Drini, ili su spaljene. Do žrtava koje su prebacivane u takozvane sekundarne grobnice, čija su tijela iskidana...do njihove identifikacije ili čak otkrivanja njihovih dijelov će biti teško doći. Nadam se, da ćemo ipak veći dio pronaći i identificirati u naredne dvije godine.
VOA: Šta vam predstavlja najveći problem u radu?
A.MAŠOVIĆ: Najveća prepreka, trenutno, je nedostatak informacija, izbjegavanje svjedoka da nam saopšte informacije o lokacijama masovnih ili pojedinačnih grobnica. Što se tiče finansiranja tu više nema teškoća. Neke zemlje, poput Sjedinjenih Dražva, prije svega, pružaju veliku podršku Medjunarodnoj komisiji za nestale osobe, kako financijski tako i u pomoći od strane svjetskih experata u ovoj oblasti.
VOA: Od ovih 8 hiljada idnetificiranih, kojim nacionalnostima pripadaju žrtve.
A.MAŠOVIĆ: Mi ne vodimo takvu statistiku, ali je moguće na osnovu imena i mjesta stratišta utvrditi da se radi o preko 92 posto Bošnjaka, oko 5 posto Srba i oko 2 posto Hrvata i oko 1 posto ostalih. To i odgovara nacionalnoj strukturi nestalih u kojoj je više od 92 posto Bošnjaka.
