Članovi Kongresa razmatraju moguće posljedice američke vojne akcije za zbacivanje iračkog lidera Saddama Husseina, kojeg zvanični Washington optužuje da proizvodi oružja za masovna uništenja. Senatski Komitet za odnose sa inostranstvom, juče je - drugog dana rasprave o ovom pitanju - saslušao mišljenja grupe eksperata. Sa Capitol Hilla izvještava Deborah Tate.
Dok mediji izvještavaju da Bushova administracija razmatra širok krug opcija za zbacivanje Saddama Husseina, Senatski Komitet za odnose sa inostranstvom razmatra moguću cijenu namjere Sjedinjenih Država da silom dovede do promjene režima u Iraku i da pruži podršku jednoj novoj vladi. Bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Sandy Berger smatra da bi takva misija bila zastrašujućeg obima: Američki narod mora biti spreman na to da ova misija donosi mnoge izazove: ulične borbe u urbanim područjima, iračke napade hemijskim oružjem, korištenje ljudskog štita od strane Saddama Husseina... i,.. američku prisutnost u Iraku koja će se mjeriti godinama nakon što mi uspješno ostvarimo osnovni cilj.
Umirovljeni pukovnik Scott Feil, koji je služio tokom operacije Pustinjska Oluja, kojom su, 1991. godine, iračke trupe istjerane iz Kuwaita, kaže da je masovno američko prisustvo u Iraku neophodno i nakon zbacivanja Saddama Husseina: Rekao bih da bi se radilo o jednoj značajnoj sili, od oko 5 hiljada ljudi, u periodu od 5 do 6 godina.
Predsjedavajući ovog senatskog Komiteta, demokratski senator iz Delaware-a, Joseph Biden, procijenio je da bi zbacivanje Saddama Husseina i pomoć Iraku u njegovoj obnovi nakon toga, moglo Sjedinjene Države koštati najmanje 75 milijardi dolara: Ta misija znači obezbjedjivanje sigurnosti za osam najvećih gradova, osiguravanje lokacija sa oružjem za masovna uništenja za kojima ćemo tragati, zatim, patroliranje duž granice sa Iranom i kroz kurdska područja, osiguravanje naftnih polja, nadgledanje regiona rijeka Eufrat i Tigris gdje ima mnogo krijumčarenja, i, konačno, potpuno razoružavanje i demobilizacija iračkih snaga.
Senator Richard Lugar, Republikanac iz Indijane, je o cijeni i rizicima ovakve jedne misije rekao: Radi se o enormim troškovima i žrtvama, koje će podnositi i narod i finansijski sistem i to za duži vremenski period, a sve to zbog jedne zemlje, i to zemlje koja je u okruženju zemalja koje bi se mogle osjetiti ugroženim demokratijom ako je mi uspostavimo u Iraku. Ne znači, dakle, da će demokratija preovladati i u okruženju tog novog Iraka.
Medjutim, bivši ministar odbrane Caspar Weinberger odbacio je takve zabrinutosti da bi misija zbacivanja Saddama Husseina trebala da bude tako rizična i da bi zahtijevala tako veliku žrtvu od strane Sjedinjenih Država: Mislim da je mnogo toga ovdje rečeno kako bi se stvorila osnova za stav koji se zalaže za ne-akciju. Svi se slažemo da je taj režim grozan i da je Saddam Hussein zvijer najgore vrste i da mora otići. A onda svako počinje da ukazuje na enormne poteškoće koje iz toga proizlaze. Odlazak Saddama Husseina uopšte ne garantuje nestanak haosa u tom regionu.
Gospodin Weinberger kaže da jedna brza i odlučna američka operacija može uspješno skinuti Saddama Husseina sa vlasti. On kaže da značajno američko prisustvo u Iraku nakon rata neće biti neophodno, jer će, kako kaže, arapski saveznici, sretni što vide da je Saddama Hussein srušen sa vlasti, biti željni da pomognu u obnovi te zemlje. Iako predsjednik Bush poziva na promjenu režima u Iraku, zvaničnici administracije izjavljuju da nikakva odluka nije donesena u vezi sa invazijom na Irak.
