Linkovi

Pisanje američke štampe.  9/7/02 - 2002-07-09


Pod naslovom: Zašto se Amerika plaši ovog Suda, Visoki komesar EU za vanjske odnose Chris Patten, danas piše o tome u Washington Postu. Ukazujući da razloga za strah nema, on naglašava da izuzetno cijeni Sjedinjene države i da zna da će svojim NE Medjunarodnom krivičnom sudu ,Amerika biti optužene da sebe stavlja iznad zakona. Sjedinjene države su u pravu kada traže da budu zaštićene i osiguraju da ICC bude korišten samo u namjeravane svrhe - da sudi odgovornim za genocid i ostale zločine protiv humanosti, a ne da traga za politički motiviranim osvetama protiv Sjedinjenih Država. Ipak, podsjeća gospodin Patten na primjedbe koje su u Američkoj Deklaraciji o neovisnosti, sa razlogom stavljene Britnskoj kruni. George III je, naime, zaštitio svoje trupe od bilo kakve kazne za bilo koje ubistvo, koje su oni trebali počiniti nad stanovnicima Sjedinjenih Država.

Odgovarajući na jedan raniji komentar Roberta Kegana u kojem on poziva Evropu da bude osjetljivija na Američku zabrinutost, gospodin Patten kaže da takozvane odmetnute države postaju to odbijanjem medjunarodnih zakona. Prije nekoliko godina Samuel Huntignton je upozorio da u očima mnogih u svijetu Sjedinjene države postaju odmetnuta supersila i taj epitet je u posljednje vrijeme ponavljan u vezi sa američkim potkopavanjem sporazuma o neširenju nukleranog naoružanja. Sada, američko protivljenje Medjunarodnom krivičnom sudu prijeti medjunarodnoj stabilnosti,tvrdi gospodin Patten, jer predstavlja praktičan problem za obnavljanje mandata mirovnih misija UN-a širom svijeta i čiji se efekti već osjećaju u BiH. Na kraju Chriss Patten podsjeća na riječi Henrya Kissingera iz njegove posljednje knjige o Američkoj vanjskoj politici : Krajnji izazov Americi je da moć prenese u sferu moralnog konsenzusa, promovirajući vrijednosti ne njihovim nametanjem nego njihovim dobrovoljnim prihvatanjem. Taj zadatak, piše Komesar EU za vanjske odnose Chris Patten u današnjem Washington Postu, ne može biti postignut ukoliko Sjedinjene države, kako se čini, pokušavaju sebe staviti iznad zakona.

S druge strane, u današnjem Washington Timesu, zajedno su objavljeni komentar Balinta Vazsonyi-a koji kaže: Sve dok Amerikanci daju svoje živote za ostatak svijeta, ne dozvolimo da ostatak svijeta presudjuje, i Georgie Anne Geyer koja smatra da je administracija predsjednika Busha imala šansu da bude u središtu istorijskih zbivanja pružanjem podrške Medjunarodnom krivičnom sudu, umjesto njegovom protivljenju. Pod zajedničkim naslovom: Sud koji neće uspjeti i njegovi skeptici, Balint Vazsonyi, inače koncertni pijanista i direktor Centra za američke fondove , te kolumnista Washington Timesa, ukazuje na razlike u zakonima medju 70 zemalja koje su podržale ICC u odnosu na američke zakone. Amerikance ne treba podsjećati o neprihvatljivosti da se nadju pritvoreni od strane zvaničnika većine zemalja Afrike, Azije ili Južne Amerike, ali ni zemlje centralne Evrope, napominje gospodin Vazsonyi, ne daju garancije, barem ne one u našem smislu. Malo je onih kojima bi bilo pravo da budu uhapšeni u Srbiji ili Ruminiji, ali čak i Italija ima mnogo primamljiviju umjetnost nego zakone, smatra on. Dva su ključna razloga zbog čega američki pravni sistem ne bi trebali mješati sa pravnim sistemima drugih zemalja, piše nadalje gospodin Vazsonyi. Prvo zakoni u mnogim zemljama tek treba da budu ustanovljeni u smislu kakvom ih znamo u Sjedinjenim državama. On zatim tvrdi da u Islamu i mnogim drugim vjerovanjima, zakon je jednostavno u funkciji religije. U Evropi, takodjer ima velikih razlika u zakonodavstvu pojedinih zemalja i kako tvrdi za cijelu Evropu predstoji još dug put da se dodje do onoga što kako kaže karakterizira američke zakone i prava pojedinca - moj dom moja tvrdjava i nevin dok se ne dokaže krivica. Drugi razlog, kaže Vazsonyi, je vrlo uzmenirujući aspekt medjunarodnih organizacija koje ni jednog komunistu, praktično ni jednog ljevičara nisu sudili za zločin protiv humanosti. Nikada. Kako to može biti? Ko je, kako se tvrdi, ubio 100 miliona ljudi? Istina Slobodan Milošević je bio komunista, ali se njemu sudi zbog agresije i srpskog nacionalizma. Zašto medjunarodna zajednica stalno daje prolaz komunistima. Dok to ne razvrstamo Amerikanci koji služe u drugim zemljama moraju biti zaštićeni. Na kraju on podsjeća da je nedavno boravio u Francuskom gradiću Colmar, kojeg su u Drugom svijetskom ratu oslobodili američki vojnici i onda dozvolili Francuskim oslobilačkim snagama da pobjednosno umarširaju u grad u kojem je glavna avenija dobila ime po Francuskoj armijskoj jedinici. Sve dok Amerikanci daju svoje živote za ostatk svijeta, ne dozvolimo da ostatak svijeta presudjuje, zaključuje Balint Vazsonyi.

Uporedo njegovom komentaru, pod zajedničkim naslovom, Gorgie Anne Geyer podsjeća na, kako tvrdi, iskrivljenu moralnost mnogih medjunarodnih zvaničnika, objašnjavajući to situacijom u bivšoj Jugoslaviji, kojoj je bila svjedok posljednjih 11 godina. Ona tvrdi da su mnoge u UN-u Srbi uspjeli uvjeriti u balansiranosti zločina i potrebi da medjunarodna zajednica ostane neutralna i ne poduzima akciju kada je čak bilo očito da su Srbi agresori. U stvarnosti su , medjutim, i medjunarodni moćnici mislili da niko ustvari nije nevin ili zaista kriv i prema tome oni ne treba da zauzmu moralnu poziciju prema tome. Tek u martu kada sam posjetila Haški tribunal na kojem se sudi Slobodanu Miloševiću za genocid, zapadni diplomati su pažljivo objasnili da Hrvati i Bošnjaci, koji su nevini u vezi sa prvobitnom agresijom, mogu biti optuženi za ratne zločine ukoliko su, kako kažu, ubili Srbe koje su smjestili u zatvore. Ta vrsta misaonog oklijevanja oko moralne očitosti, pomiješana sa nevjerovatnom medjunarodnom arogancijom medjunarodnih zvaničnika, koji često odstupaju od javnog morala u svojim vlastitim zemljama, leži u središtu ključnih poteza načinjenih prošle sedmice u Washingtonu, New Yorku i Bosni - nastavlja Georgi Ann Geyer...

I dok su misije UN-a bile tragično neefikasne ranih 1990-tih one sada pružaju više nade uz nove oblike i akcije. Sa snažnim vodjstvom, kao Australijskim predvodjenjem u Istočnom Timoru ili Britanskim u Sierra Leoneu, te misije počinju pokazivati pravu nadu za spas mnogih ljudi. I, upravo kada u Bosni misija UN-a postaje uspješnom, administracija predsjednika Busha, koja je imala priliku da bude u središtu istorijskog zbivanja, odredi formu, definira zadatke i vodi te misije, opredjeljuje se, kako izgleda, da ostane po strani i pokuša razbiti sve prozore. Neki od tih prozora zaslužuju da budu razbijeni, zaključuje Georgie-a Anne Geyer, ali većinu njih treba samo oprati, popraviti i pažljivo čuvati.

XS
SM
MD
LG