Linkovi

Diplomate UN-a dovode u pitanje napredak u Bosni. 3/7/02 - 2002-07-03


U išekivanju konačne odluke, prije isteka noćašnjeg roka u ponoć, visoki pretstavnik u BiH Paddy Ashdown, koji se, kratko nakon preuzimanja te funkcije, našao pred neočekivanim problemom, u pismu u današnjem Britanskom The Timesu već u naslovu upozorava da diplomate UN-a dovode u pitanje napredak u BiH. Ukoliko se ovaj spor ne riješi do isteka današnjeg dana, misija UN-a će morati da se spakuje i pristupi nedoličnom povlačenju iz BiH. Narod Bosne i Hercegovine mogao bi za ovo da plati visoku cijenu. Isto tako bi mogli da ispaštaju ljudi u ostatku Evrope, kao i u Sjedinjenim Državama, piše lord Ashdown, naglašavajući da stabilna Bosna znači doprinos stabilnosti Evrope.

Bosni i Hercegovini su još potrebne mirovne snage, ne zbog toga što je ona beznadežan slučaj, nego upravo iz suprotnog razloga. Šest godina nkon najgoreg krvoprolića u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, ova zemlja pokazuje jasne znake održivog oporavka. Od krucijalnog je značaja da se medjnarodna podrška ovom oporavku ne uskraćuje. Uskraćivanje takve pomoći zbog toga što se BiH našla u ulozi piuna u diplomatskim igrama bio bi nesavjestan čin. Visoki predstavnik naglašava da se u BiH i dalje moraju poduzeti efikasne mjere kako bi se osiguralo da se ova zemlja ni pod kojim okolnostima ne koristi kao baza za medjunarodni terorizam i krijumčarenje i trgovinu ljudima, što i dalje ostaje veliki problem.

U svom komentaru Josef Joffe iz američkog magazina TIME, u Evropskom izdanju tog magazina se pita: Ko se boji velikog neugodnog suda? Sjedininjene države, dodaje zatim i nastavlja: Ne samo da su Sjedinjene države odbile da ratifikuju sporazum o Medjunarodnom krivinčnom sudu u Hagu, nego je Kongres odobrio upotrebu sile u spašavanju Amerikanaca, koji bi pred takav sud bili izvedeni.

Trebaju li Sjedinjene države, zaista biti zabrinute? U potrazi za agresorima i drugim lošim momcima, ICC preuzima jurisdikciju samo u zemljama koje su se pridružile sudu, ili nad prekršiteljima koji su navodni kriminal počinili na tlu država članica i samo u slučaju, ako sudski sistem njihove zemlje ne djeluje. Josef Joffe navodi primjer da ICC ne može pokrenuti postupak protiv američkog pilota koji je u Iraku greškom pogodio školu za bolničare umjesto palaču Sadama Huseina, niti, na primjer protiv Williama Calleya, kojem je za optužbe da je učestvovao u masakru civila u Vijetnamu već sudjeno na američkom sudu. Čemu onda Američko ogorčenje sudom? Proširimo pitanje, nastavalja tražiti odgovor ovaj komentator u Timu. Zašto se zemlje kao Rusija, Kina, Indija ili Izrael nisu priključile ovom sudu. Odgovor je jednostavan, one su sasvim drukčije od onih 67 koje su ratificirale sporazum. Sjedinjene države su jedina supersila; Kina, Rusija i Indija će biti globalni igrači, a Izrael nije imao trenutak mira od svog nastanka 1948. Za njih korištenje sile je ili pitanje života ili čak opstanka i nema sumnje da oni ne žele strance da, naknadno sude o njihvom vojnom izboru. Naravno da zastupnici suda mogu reći da će dijelovati samo u slučaju nelegitimne upotrebe sile, u slučaju genocida ili otvorene agresije. Ali, šta je agresija - kada napdnete prvi. Ne uvijek. Napad unaprijed je legitiman čin odbrane, kada druga strana blokira vaše luke ili gomila trupe na vašoj granici. Definiranje agresije je godinama mučilo i predhodnika UN-a - Ligu naroda. Ustvari, kaže ovaj autor, sam koncept Medjunarodnog Krivičnog Suda je na klimavim pretpostavkama. On podrazumjeva da su odredjeni zakoni rata, kao oni o uvredama ili ubistvima u domaćem pravu. Trebaju li MacArthur i Eisenhower biti sudjeni zbog razaranja njemačkih i japanskih gradova u Drugom svjetskom ratu. Ne, odgovara Josef Joeff. Ili zapadni piloti zbog srušenih mostova i elektrana u Iraqu i Srbiji, zbog greškom pogodjenih autobusa sa putnicima, zamjenjenog sa transportom trupa. Pravi problem novog suda je moć. Uzmite primjer Nirnberškog suda, ili Haškog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. Oni rade jer su saveznici prije toga dobili rat. Bez toga niti bi Hermann Goring, niti Slobodan Milošević mogli izaći pred sud. Novi Medjunarodni Krivični Sud to nema. Uz to, on nema vojske niti policije i njegova pozajmljena moć će ovisiti od zemalja članica. Pored toga, ključni igrači će poštivati nacionalne interese, a ne univerzalni moral - prema tome, zaključuje svoj komentar u TIME-u Josef Joffe, uzvišeni san o zakonu iznad država će ostati san. Da nije tako, pokazaće se tek kada ruski ili njemački general budu izručeni Medjunarodnom Krivičnom Sudu.

XS
SM
MD
LG