Pitanje diskriminacije zaposlenih na vjerskoj ili etničkoj osnovi u Sjedinjenim državama dobilo je mnogo veću težinu nakon terorističkih napada prošlog septembra, posebno kada su u pitanju muslimani. Rezultati istraživanja jednog međureligijskog centra, objavljeni prošle godine, pokazuju da se broj religija zaposlenih Amerikanaca višestruko povećao u posljednjih pet godina, odražavajući tako stalno rastuću raznolikost i različitosti u stanovništvu Sjedinjenih država. Porastao je, medjutim, i broj onih koji se žale na diskriminaciju zasnovanu na vjerskoj osnovi. U američkom radnom zakonodavstvu kaže se da bi muslimanima trebalo omogućiti da obavljaju molitvu više puta dnevno. Ili primjer drugi. Kada zaposleni Jevreji i Adventisti kažu da ne mogu raditi subotom, što je u skladu sa njihovom religijom ili vjerovanjem, u propisima o radu se kaže da bi kompanije trebalo da prilagode radne smjene tih uposlenika. U aktu o građanskim pravima iz 1964. godine zahtijeva se od poslodavaca da se na razuman i prihvatljiv način odnose prema vjerskim potrebama radnika i da im izađu u susret, ali i ukoliko to neće predstavljati krupne probleme za poslodavca. David Frank, jedan od prvih ljudi vladine Komisije za jednakost u mogućnostima zapošljavanja,govorio je na nedavno ovdje u Washingtonu održanoj konferenciji , upravo o religiji na radnom mjestu, i kako se to ogleda u praksi. Gospodin Frank ističe da diskriminacija na vjerskoj osnovi predstavlja svega 2 posto od ukupnih tužbi vezanih za probleme na poslu. Do sada najveći broj slučajeva otpuštenih radnika odnosio se na uposlene koji su odbijali da rade subotom ili su nosili odjeću u skladu sa religijom koju upražnjavaju. Međutim, on ukazuje na, kako reče, problematičan broj slučajeva diskriminacije koji su prijavili radnici-muslimani nakon terorističkih napada od 11. septembra. Skoro 500 slučajeva diskriminacije protiv muslimana bilo je podneseno od tada, što je mnogo više u odnosu na 200 slučajeva u godini koja je prethodila terorističkim napadima. Gospodin Frank, pored ovoga, ukazuuje i na slijedeće: ”Brinuti o tome da li će i kako će se javnost ili kupci vaših proizvoda odnositi prema zaposlenom zbog odjeće u skladu sa vjerom za koju je opredjeljen jednako je nezakonito kao i odbiti primiti na posao nekoga jer je on Crnac“. Gledajući na sve šire pitanje dickriminacija na vjerskoj osnovi na radnom mjestu, advokat i stručnjak za radno pravo Larry Lorber iz Washingtona kaže da se iz malih i srednjih firmi žale da ih izlaženje u susret vjerskim potrebama radnika košta. ”Šta se može očekivati od poslodavca da učini kada se od kompanije, zbog konkurentnosti i prestiža, traži da radi 24 sata dnevno svih sedam dana u tjednu? Da li je za očekivati od kompanije da posluje na taj način što će pojedinim radnicima omogućiti upražnjavanje vjerskih običaja na račun drugih?“ Nedavno je objavljena i knjigu u kojoj su posebno obrađene odredbe zakona koje reguliraju pitanja diskriminacije na vjerskoj ili etničkoj osnovi na radnim mjestima. Ta se knjiga uveliko distribuira poslovnim zajednicama. Gospodin Schick smatra da je potrebno da poslodavci shvate da prilagođavanje rada na radnom mjestu vjerskim potrebama zaposlenih može koštati mnogo manje nego troškovi parnice zbog diskriminacije takve vrste koju će većina poslodavaca na kraju vjerojatno izgubiti.
