U posljednjem samoubičkom napadu na Izraelce, koji se dogodio u utorak uveče, 7 maja, ubijeno je 16 civila i ranjeno više od 50. Da li je ugašena i nada u skori sporazum, stvorena povlačenjem izraelskih snaga s palestinskih područja. Novinar Glasa Amerike David Borgida razgovarao je o tome sa Jamesom Phillipsom, analitičarem za pitanja Srenjeg Istoka iz Washingtonske Fondacije Heritage.
BORGIDA: Dogadjaji na izraelsko palestinskom području, što može vidjeti svaki neutralni promatrač, kao da ponovo izmiču svakoj kontroli, dok obje strane razmjenjuju optužbe za terorizam. Kako biste vi procijenili posljednji samoubičaki napad u blizini Tel Aviva i njegov utjecaj na eventualni nastavk mirovnog procesa?
J. PHILLIPS: Mislim da se radi o pokušaju da se uništi svaki napor Sjedinjenih Država i medjunarodne zajednice da se obnove mirovni pregovori. Nisam siguran koja grupa stoji iza posljednjeg samoubilačkog napada, ali je činjenica da je on dobrano omeo svako nastojanje da se razgovara, pogotovo što je njime prisiljen Ariel Sharon da se hitno vrati iz Washingtona u Izrael. Napad će takodjer voditi povećanju napetosti i vremenom će još više smanjiti svaku trunku medjusobnog povjerenja Izraelaca i Palestinaca, koje je ionako gotovo posve uništeno.
BORGIDA: Svakako će se stvari pogoršavati, jer je izraelski premijer, da podsjetim, rekao da ima namjeru oštro odgovoriti na napad. Vidite li ikakva svjetla u tunelu Srednjeg istoka?
J. PHILLIPS: Mislim da je jedino moguće svjetlo u tuneli to da se Yasser Arafat počne pridržavati obaveza preuzetih Sporazumom is Osla, i slomi terorističku mrežu. Medjutim, do sada on to nije činio. Hoću reći, on to učini privremeno, ali jedini način da se nasilje potpuno zaustavi jest da Yasser Arafat obuzda Palestince.
BORGIDA: Da progovorimo malo o samom Araftu - Ariel Sharon je došao u Washington noseći dokumenta za koja on tvrdi da sadrže dovoljno dokaza na osnovu kojih se Arafat može nazvati teroristom, odnosno osobom koja pomaže i štiti terorizam. Gospodin Arafat i Palsetinska strana, tvrde da su Izraelci ti koji stalno provode terorizam, okupirajući palestinske teritorije. Kako biste vi objasnili nastojanje izraelskg premijera da uvjeri predsjednika Busha da Arafata treba isključiti iz pregovora?
J. PHILLIPS: Mislim da se Sharon time upustio u vrlo tešku borbu. Jer, iako je predsjednik Bush dobro svjestan da se gospodin Arafat ne pridržava mnogih preuzetih obaveza, i da su neki od Arafatovih ljudi direktno uključeni i u terorističke aktivnosti, on isto tako zna da se nema s kime drugim razgovarati osim s Arafatom. Mnogi američki zvaničnici pitaju: ko bi bio alternativa Yasseru Arafatu? Iako Arafat lično možda i nije najbolji partner za mir, nema nikoga drugog, bar ne kratkoročno gledajući, s kime bi Izraelci mogli pregovarati.
BORGIDA: Ima li ikakve druge osobe negdje na horizontu, u slučaju da se Arafat isključi iz pregovora? Ima li ijedno ime - vi ste stručnjak za to područje?
PHILLIPS: Na žalost, mislim da se Yasser Arafat lično potrudio da nema logičnog nasljednika, dijelom zato što je nastojao izbjeći svaku unutrašnju političku borbu. Dakle, kada Arafata ne bude, nije jasno ko bi mogao doći na njegovo mjesto. Upravo zato se neki zvaničnici iz State Departmenta zalažu za to da je za Washington, kao i Izrael, bolje razgovarati s nekim koga poznaju. Medjutim Ariel Sharon je iznio neke prilično jake argumente o tome zašto ne vjeruje Arafatu. Jer, na kraju krajeva, Yasser Arafat se nije pridržavao nekih obaveza iz sporazuma koje je potpisivao sa drugim arapskim liderima, da Izrael ni ne spominjemo, recimo Jordan ili Liban. Dakle iza gospodina Arafata je duga povijest ne ispunjavanja obaveza koje sam preuzme.
BORGIDA: Medjutim, siguran sam da bi i gospodin Arafat mogao tvrditi da ni Ariel Sharon nije nikada bio partner od povjerenja u mirovnom procesu...Za kraj, kakvu ulogu ova situacija izmedju Palsetinaca i Izraelaca, ima na širem planu, na primjer, u okviru namjera Sjedinjenih Država da riješe problem Saddama Husseina?
J. PHILLIPS: Mislim da Sjedinjene Države ne bi smjele dići ruke od Saddama Husseina samo zato što ima velikih nevolja i na drugim krajevima svijeta. Iako, osobno mislim da Hussein dobro podjaruje vatru, recimo dajući finansijsku podršku obiteljima nekih od napadača-samoubica. On nastoji održati palestinsko-izraelsku situaciju vrlo napetom, kako bi od sebe odvratio američku pozornost, kao i pozornost cijelog svijeta, jer, vjerujem da pokušava ponovno uspostaviti gradnju oružja za masovno uništenje.
