Gospodin Witte izmedju sotaloga kaže: Nije zaista bilo izbora nego da visoki predstavnik nametne odluku, jer su Srbi prvo potpisali sarajevski sporazum, pa onda njegovu suštinu zanijekali, a uobičajena je bila i opstrukcija od strane SDA i HDZ-e: Zaista sam razočaran, jer mislim da je propuštena dobra prilika, zato što je sarajevski sporazum najmanji zajednički imenitelj. Iako on možda predstavlja mali korak naprijed, ipak mislim da se mnogo toga više moglo postići, da je Visoki predstavnik bio spreman više toga i zahtijevati, a ne da insistira na kompromisu s najtvrdjim nacionalistima i da od njih traži blagoslov za svaku promjenu. Smatram da je trebao jednostavno tražiti mišljenja onih najumjerenijih, a potom nametnuti ostalima to što je s njima dogovoreno. Mišljenja sam da bi takva odluka bila mnogo robusnija i bolja za dugoročnu budućnost Bosne. Na pitanje analitičaru WITTEJU nije li visoki predstavnik ovim samo nastojao spasiti datum izbora, 5 oktobar, predstavnik Koalicije za medjunarodnu pravdu kaže: Jasno je da Petrisch i Vijeće za provedbu mira nisu skloni tome da promijene datum izbora. Ipak, mislim da je to ipak samo detalj.
U jednu ruku mislim da postoji simbolička vrijednost onog što je donio sporazum političkih stranaka oko djelomičnih amndmana koje je usvojila Narodna Skupština Republike Srpske - posebno sam zadovoljan što je na neki način Republika Srpska u stanju priznati da taj entitet treba predstavljati sve svoje gradjane, bez obzira na etnicitet, kaže za Glas Amerike Marcus Cox iz Incijative za evropsku stabilnost i dodaje: Medjutim, s druge strane, imam odredjeni broj rezervacija prema odredjenim ustavnim promjenama koje su usvojene; mislim da je razočarenje da je Visoki predstavnik morao promjene nametnuti, jer ih Parlamenti nisu bili u stanju usvojiti; Mislim da jest bilo mogućnosti za jedan istinski domaći dogovor, ali je rok medjunarodne zajednicee donekle bio nerealan, jer se očekivalo da izuzetno komplicirane i vrlo teške odluke budu donesene u vrlo kratkom roku. Ne mogu se obraniti od misli da je ovakav tempo bio nametnut da bi se proces kako -tako okončao prije isteka mandata trenutnog visokog predstavnika. Na pitanje koliko ova odluka pridonosi stabilnosti u Evropi, gospdoin Cox kaže: Ne mislim da dogovorni amandmani sami po sebi nose veliku promjenu - možda se radi o dugoročnom procesu prihvatanja u oba entiteta onog položaja koji mogu svaki od njih imati u jednoj multi-etničkoj BIH. Ako je tako, to je stabilnosti cijelog Balkana. Medjutim, s druge strane puko nametanja ustavnih promjena na način kako je to danas učinjeno, ne predstavlja samo sebi korak ka stabilnosti. Amandmani u sebi nose odredjen broj opasnosti - kao prvo, idu u pravcu proširivanja mogućnosti uvodjenja veto-a od tri naroda, i to u svim nivoima vlasti u BIH. Kao rezultat cemo imati izuzetno kompliciranu vladu, gdje će se svaki budući dogovor jako teško postići. To meni liči na bivšu Jugoslaviju, gdje je proces donošenja odluka bio tako složen, zbog konsensusa, da je u u jednom trenutku bilo nemogućno imati kvalitetnu vlast koja služi narodu.
