Vladin dosije o poštivanju ljudskih prava je i dalje veoma slab. Iako je došlo do izvjesnih poboljšanja u malom broju oblasti, ozbiljni problemi i dalje postoje. Stepen poštivanja ljudskih prava je i dalje različit u područjima s bošnjačkom, hrvatskom i srpskom većinom. Policija i dalje zloupotrebljava i fizički maltretira uhapšene, kao i druge građane.U Republici Srpskoj, policija je zadržavala osumnjičene na duge vremenske periode prije podizanja optužbi, dok je to također bio problem i u federaciji. Zabilježen je ipak manji broj slučajeva svojevoljnih hapšenja i zadržavanja nego u prethodnoj godini. Policija obično nije djelovala na žalbe o policijskoj brutalnosti i rijetko se držala odgovornom za svoje akcije. Uvjeti u zatvorima su udovoljavali osnovnim potrebama zatvorenika što se tiče higijene i pristupa medicinskoj njezi, iako su i dalje problem prenatrpani i zastarjeli objekti.
Iako je parlament Republike Srpske u septembru odobrio zakon o suradnji s Haškim tribunalom, Republika Srpska i dalje nastavlja sa svojim de facto odbijanjem da poduzmu akciju protiv bilo kojih Srba koje je optužio haški tribunal. U federaciji, vlada je surađivala s haškim tribunalom i omogućila transfer tri bošnjačka generala u augustu i ministra vlade federacije u septembru.
Pravosudni sistem u oba entiteta je i dalje podložan utjecaju dominantnih političkih stranaka. Preklapanje i slabo definirane granice sudske odgovornosti i zastarjele procedure su provodjenje pravde učinile sporadičnim i podložnim manipulaciji. Čak i kada se donesu nezavisne odluke, lokalne vlasti često odbijaju da ih izvrše. Vlasti u svim područjima su kršile prava na privatnost svojih građana. Nastavljeno je uništavanje kuća koje pripadaju manjinskim narodima u nekim područjima Republike Srpske i u područjima Federacije BiH, koja su pod hrvatskom kontrolom.
Vlasti i vladajuće političke stranke su vršile utjecaj na medije. Sloboda govora i štampe je u različitim stupnjevima bila ograničena u različitim entitetima. Vladini pritisci na novinare su bili veliki, iako su smanjene prijetnje fizičkim nasiljem. Sloboda govora i štampe je djelimično poštovana u Federaciji BiH i zapadnom dijelu Republike Srpske, dok je bila više ograničena u istočnoom dijelu Republike Srpske i u Hercegovini. Glavna ograničenja na slobodu štampe su kontrola glavnih medija od strane vladajućih političkih stranaka, zastrašivanje i napadi na novinare, te ispolitizirano korištenje poreskih i financijskih inspekcija. Iako je zabilježen izvjestan napredak u razvoju slobodne i nezavisne štampe, većina medija je i dalje primjetno pristrasna. Vladini zvaničnici u oba entiteta su vršili pritiske na medijske kuće da izmijene uredničku politiku. Medijske kuće su također zloupotrebljavanje od strane vladinih agencija, izvođenjem poreskih provjera ili presjecanjem telefonskih linija i dovoda električne energije.
Akademska sloboda je ograničena. Vlasti i dalje nastavljaju nametati izvjesna ograničenja na slobodu udruživanja. I vlada i privatne grupe i dalje ograničavaju vjerska prakticiranja manjina. Iako je sloboda kretanja nastavila da se poboljšava, i dalje postoje izvjesna ograničenja. Policija nije uspjela pružiti sigurnost izbjeglicama koje se vraćju u područja u kojima su manjina.
Nasilje nad ženama, osobito nasilje kod kuće, je stalan problem, o kojem se međutim nedovoljno izvještava. Vjerska diskriminacije je također problem. Oštra diskriminacija etničkih manjina je nastavljena u područjima kojima dominiraju Srbi i Hrvati, s izvjesnim diskriminacijama u područjima kojima su većina bošnjaci, osobito što se tiče tretmana izbjeglica i raseljenih osoba. Zabilježeni su i izolirani primjeri političkih, etničkih i vjerskih ubistava. Političko vodstvo na svim nivoima, nešto više u Republici Srpskoj nego u Federaciji BiH, i dalje sprječava povratak manjina u neke od općina. Neki članovi društva, organizirani od strane lokalnih vlasti, su zlostavljali manjine i nasilno se opirali njihovom povratku u neka područja. Primjena imovinskih zakona, kako bi se olakšali povratci manjina, je nastavljena u oba entiteta pod pritiskom međunarodne zajednice, iako je ona sporadična i spora. Trgovina djevojkama i ženama je osobito ozbiljan problem - stoji u uvodnom , općem pregledu stanja ljudskih prava u Bosni i Hercegoivni, u okviru godišnjeg izvještaja State Departmenta.
Cjelokupni dokument možete naći na internet stranici State Deppartmenta: www.state.gov
