<!-- IMAGE -->
Mogućnost da Khalidu Sheikhu Mohammadu, navodnom glavnom planeru terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države 11. septembra 2001. godine, bude suđeno na federalnom, dakle civilnom sudu i optužbe za krivična djela protiv Nigerijca Umara Farouka Abdulmutallaba, koji je pokušao izazvati eksploziju na avionu prilikom slijetanja na aerodrom u Detroitu 25. decembra prošle godine, pokrenule su brojne rasprave u Sjedinjenim Državama.
Suština tih rasprava je pitanje da li je terorizam krivični ili ratni čin, da li teroristi koji djeluju protiv Sjedinjenih Država trebaju biti procesuirani kao ratni neprijatelji, ili počinioci krivičnih djela i da li optužnice protiv njih trebaju podizane i njima suđeno na federalnom ili vojnom sudu?
Predsjednik Barack Obama želi da nekim optuženicima za teroristička djela bude suđeno na civilnom sudu, mada ističe da al-Qaida vodi rat protiv Zapada. O tome je nedavno govorio i na YouTube:
"U ratu smo protiv vrlo specifične grupe... al-Qaida i njeni ekstremistčki saveznici su metastazirali svijet i spremni su napadati i nas, i naše saveznike, naše baze, ambasade i što je najtužnije, napadati nevine ljude bez obzira na porijeklo i vjeru."
U američkom Kongresu, protivljenje civilnom sudskom postupku protiv optuženika za terorizam, u kojem će optuženici imati veća prava, raste. Senator Christopher Bond, Republikanac ističe:
"Da, to je rat, rat koji su teroristi objavili Americi i Zapadu."
Michael Swetnam, analitičar instituta Potomac, smatra da tretiranje terorističke akcije kao krivičnog djela ne bi trebalo spriječavati vladu da koristi ratno zakonodavstvo. On, primjera radi, kaže da bi proces protiv Ambulmutallaba mogao biti proslijeđen na vojni sud:
"Da li je njegov pokušaj krivični, kriminalni čin? Naravno da jeste. Da li je to ratni čin? Gotovo sigurno da jeste. Ne bi trebalo da dozvolimo da nas to što smatramo krivičnim činom spriječi da koristimo i ratne zakone kada je potrebno, i obrnuto."
<!-- IMAGE -->
Charles Allen, podsekretar u Ministarstvu unutarnje sigurnosti kaže da razlike ipak nisu čvrste i dodaje:
"U pitanju je puni spektar instrumenata... diplomatskih, zakonskih, obavještajnih, vojnih. Mislim da moramo ići punom snagom u tim smjerovima."
Angelos Pangratis, visoko rangirani diplomata Evropske unije u Sjedinjenim Državama, tvrdi, međutim, da se terorizam ne uklapa u međunarodnu pravnu, legalnu, definiciju rata i ističe:
"Borba protiv terorizma je prioritet ostvarivanja sigurne budućnosti naših građana. Ali, ta borba mora biti vođena u skladu sa međunarodnim zakonima i u okviru zakona."
S druge strane, gospodin Swetnam misli da su neke odredbe iz međunarodnih zakona, kao ona o netretiranju terorista kao neprijateljskih boraca, zastarjele i da bi trebale biti izmijenjene:
"Mi smo u ratu sa al-Qaidom i drugim radikalnim grupama. Za promjene u međunarodnom pravu potrebne su decenije, ponekad i stoljeća. Čak i ako bi do promjena došlo jako brzo, to neće zaustaviti teroriste da ubijaju nevine ljude i nas da se borimo protiv njih."
Gospodin Obama ne propušta naglasiti da je borba protiv al-Qaide takođe i rat ideja i shvatanja i da stoga Sjedinjene Države moraju mnogo više surađivati sa muslimanima koji odbacuju i osuđuju radikalizam, ekstremizam i nasilje.
