Sa istekom prve godine u Bijeloj
kući, analitičari i eksperti za sigurnost učinak predsjednika SAD Baracka Obame
na zaštiti američkih vrijednosti, nastojanja da dopre do srca muslimana širom
svijeta i na sprečavanju terorističkih napada ocjenjuju vrlo značajnim.
Istovremeno ističu da Sjedinjene Države ne smiju čekati da otklone slabosti
ispoljene prilikom posljednjeg pokušaja teroristikog napada.
"Emocije i politika često mogu
zasjeniti napore koji stoje pred nama. Jasno je međutim što je zahtjev ovog
trenutka. Mi smo u ratu" - rekao je nedavno gospodin Obama.
A taj rat je rat protiv one vrste
terorizma koju ilustrira primjer Nigerijca koji je na prošli Božić pokušao
izazvati eksploziju na američkom putničkom avionu pri slijetanju na aerodrom u
Detroitu.
Predsjednik Obama je odlučan -
koristiće svaki elemenat nacionalne moći da zaštiti Sjedinjene Države i svoje
sugrađane.
Neki analitičari, među njima i
Clark Irwin sa instituta Aspen, ističu da gospodin Obama, izbjegavajući da
poredi rat protiv terora sa konvencionalnim ratovima, poduzima više krupnih
anti-terorističkih koraka:
"Mnogima je možda promaklo da je
predsjednik intenzivirao napore protiv al-Qaide u Afganistanu i Pakistanu.
Napadi bespilotnim avionima su zaista učestali od kada je on na funkciji. On
se, nakon duge i temeljite analize odlučio za povećanje američkih snaga u
Afganistanu."
Gospodin Clark posebno ističe da
se, za razliku od prethodnika,
predsjednik Obamma...
"….bori za srca i razum
muslimana, i u Sjedinjenim Državama, i širom svijeta."
Jacob Shapiro sa univerziteta
Princeton, međutim, smatra da upotreba
riječi rat zapravo pomaže terorističkim grupama:
"Riječ rat uklapa se u priče i
tvrdnje koje teroristi serviraju ljudima iz njihovog okruženja da su oni hrabri
pojedinci koji se bore protiv moćne sile koja nasrće na njihove zajednice. I
takve priče i tvrdnje pomažu im u stvaranju straha i ozlojeđenosti u našoj
sredini."
Paul Pillar sa univerziteta
Georgetown kaže ako rat protiv terora nije rat, onda Obamina administracija
mora tačno definirati suštinu borbe protiv terora. Gospodin Pillar, inače i
veteran CIA-e, smatra da bi trebalo otvoreno razgovarati o cijeni koju su
Amerikanci voljni platiti da bi bili sigurni:
"Ta cijena bi mogla biti
privatnost, to bi mogle biti lične slobode, to bi mogla biti udobnost javnog
transporta. Cijena bi mogla biti gubici u novcu, životima vojnika, vojnoj
opremi... kao sada u Afganistanu."
Michael German, iz Američke unije
za građanske slobode, ocjenjuje da američka javnost nije u potpunosti svjesna
veličine uloga koji je pitanju kada se govori o ratu protiv terorizma.
"I to je ono o čemu se sadašnja
administracija treba odmah odrediti. Jedna godina je već prošla" - ističe gospodin German i
dodaje da administraciji treba odati priznanje jer anti-terorističke
napore nije podredila američkim
vrijednostima:
"Naša politika i mjere odražavaju
i izražavaju američke vrijednosti - toleranciju, transparentnost, poštivanje
zakona .... To će nas, bezuvjetno, jačati i bolje štititi od nasrtaja onih koje smatramo lošim momcima."
Clark Irwin, sa instituta Aspen,
se slaže sa ovakvom ocjenom, ali upororava da nedavni neupjeli pokušaj
izazivanja eksplozije na avionu jasno ukazuje da, jednostavno rečeno, službe
sigurnosti moraju biti u stanju predvidjeti mogući naredni napad:
"Ono što moramo početi činiti je predvidjati, a ne kaskati, u našim naporima da osujećujemo nove
načine eventualnih napada, da zatvaramo procjepe prije nego u njih upadnemo."
Analitičari i eksperti za sigurnost se slažu u ocjeni da, s obzirom na broj ciljeva i raznolikost načina eventualnih napada, sigurnost nikada ne može biti stopostotna. Takođe ističu da to ne znači da Obamina administracija može predahnuti ili prestati da čini sve što može da ostvari najviši mogući nivo sigurnosti.