Prema ocjenama humanitarnih
radnika, pomoć koja stiže na Haiti počinje davati efekta na području glavnog grada
Port-au-Prince-a, najnaseljenijeg dijela te zemlje. S druge
strane, uz sva obećanja visokih zvaničnika o bržoj dostavi i raspodjeli pomoći, stanovnici
glavnog grada kažu da do njih pomoć još ne stiže.
Danas, jučer, po prvi put nakon zemljotresa, svježa voda za žedne i izmučene u cetru
Port-au-Prince-a....
Inoge Laviette iz organizacije „Akcija protiv gladi," kaže da je to trenutak olakšanja za one koji su se kako-tako smjestili prekoputa
predsjedničke palate:
„Ljudi
su morali lutati unaokolo da bi našli vodu. Kada očaj prevlada piće bilo kakvu
vodu, prljavu, bakteriološki zagađenu.... samo da prežive."
Kuća Mirland Xavier je razorena. Ona sa ostalim
članovima pododice skoro cijelu sedmicu noćijeva pod jednim drvetom. Bez
dovoljno novca i hrane, na pitanje šta dalje ona odgovara "ne znam" i
dodaje:
„Niko
nam nije ništa doturio. Sve što imamo, nekako dijelimo. Za sada se uspijevamo
nekako prehraniti... bez pomoći vlade, političara, međunarodnih organizacija..."
Evropska unija je obećala pomoć od 575 miliona dolara
za oporavak i obnovu. Uz obećanja o pomoći iz mnogih drugih zemalja Haiti će
biti najveći donatorski napor nakon katastrofe izazvane indonežanskim cunamijem
2004. godine. Kanada će, kako je najavljeno, idućeg tjedna biti domaćin konferencije o
koordiniranju napora zapadnih donatora i Ujedinjenih naroda.
Obećanja, međutim, malo interesiraju nevoljnike u i
oko Port-au-Prince-a. Brine ih sadašnji trenutak.
U medicinskom šatoru kineskih ljekara pomoć se ukazuje
jednoj djevojčici. Philipe, član kineskog spasilačkog tima, kaže da čine sve
što mogu, ali priznaje da to nije dovoljno:
„Nisam
u svom životu vidio ovakvo nešto. Ovdje sam sa kolegom, Haićaninom, i vrlo sam
tužan zbog patnji i bola koji Haićani preživljavaju."
A Haićani za sada čine ono što mogu i na šta ih nevolje gone. U gomili cigala i betona, ostacima nekadašnje prodavnice, uz djelimično zatrpano beživotno tijelo, na suncu koje prži, neki su uspjeli iskopati palete sa vodom za piće. Tražili su da njihova lica ne budu snimljena. "Ne krademo.... nastojimo preživjeti" rekli su reporteru Glasa Amerike.
