Evan Kohlmann je međunarodni kosultant za pitanja terorističkih mreža i njihovih infiltracija u zemje širom svijeta. On je također kosultant za FBI, analitičar za pitanja terorizma za američku tv mrežu NBC kako i viši savjetnik u Fondaciji Nine Eleven Finding Answers koja je formirana nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. godine. Bavi se istraživanjima i analizama nastojeći pomoći da se takvi teroristički napadi spriječe.
Gospodin Kohlmann je
2006. godine napisao knjigu pod nazivom "Al-Qaidin jihad u Evropi:
Afganistansko-bosanska mreža" u kojoj
objašnjava kako je Al Qiada zloubotrijebila balkanske ratove da se infiltrira u
Zapadnu Evropu i Sjevernu Ameriku.
Iz intervjua za
Glas Amerike izdvojili smo odgovore na
dva pitanja upućena gospodinu Kohlmannu.
Prvo se odnosilo
na posljedice infiltriranja al-Qaide u Bosnu i Hercegovinu:
"Bosna
i Hercegovina je primjer, kao i lekcija, o tome
kao se al- Qaida i arapsko-afganistanske mreže uključuju u regionalne
konflikte i od čega zavisi uspjeh ili neuspjeh njihove infiltracije. Njihove
aktivnosti tokom rata u Bosni i Hercegovini su bile najveće u vrijeme kada su Bosanci bili bukvalno
pritjerani uza zid, a pomoć nije ni odakle dolazila, te oni nisu imali drugog
izbora nego da za saveznike uzmu one koji im nude pomoc . Kako je, međutim, bosanska vlada polako jačala i sticala
samopuzdanje, počela je shvatati da ti borci stvaraju više problema nego što su
korisni. Oni su, na kraju, bosanskoj vladi, a posebno bosanskim snagama postali
teret. Tada je došlo i do masovnog odbijanja ideologije tih stranih boraca ,
ideologije koju su oni pokušali nametnuti Bošnjacima.
Upravo
tu leži još jedna vrlo važna lekcija. Ako se sjećate upravo je Abu Musab al
Zarkawi, lider al-Qaide u Iraku, rekao da al-Qaida ne smije dozvoliti da se u
Iraku primijeni nešto slično Dejtonskom sporazumu u Bosni i Herzegovini, što je
direktno priznanje koliko je Dejtonski sporazum štete nanio ciljevima Al Qaide.
Međutim,
i dalje postoji jedan vrlo, vrlo mali broj ljudi u Sarajevu, Travniku i drugim
mjestima koji vjeruju u radikalnu islamsku teoriju. Oni koji to danas u BiH njeguju
uglavnom jesu iz Sjeverne Afrike, i drugih muslimanskih zemalja, dakle oni koji
su ostali iza rata. Neki od tih radikala su, nažalost, vrlo mladi Bošnjaci koji su tu radikalnu ideologiju
primili sa istom strašcu kao i ekstremisti na drugim mjestima, kao na primjer i
u Sjedinjeim Državama. Još jednom želim naglasiti, radi se o vrlo, vrlo malom broju ljudi,
jednakom malom kao što je slucaj u ovdje u Sjedinjenim Državama. Za razliku od
tih koji nemaju lak pristup oružju, ekspolozivima i vojnom treningu, na Balkanu
i u Bosni i Hercegovini ekstremisti imaju i ratno iskustvo i pristup
naoružanju. Neki od njih imaju čak i državljanstva drugih evropskih država, kao
što su na primjer Danska ili Norveška i druge, i mogu se uvezivati u mreže i izvan Bosne i
Hercegovine. Mladi su prilično sofisticirani, vični internetu, i kada uzmete u
obzir njihovo poznavanje al-Qaide i mogućnost komunikacije preko interneta i
pristup oružju na Balkanu…. krajnji rezultat je opasna kombinacija."
Drugo
pitanje upućeno gospodinu Kohlmannu odnosilo se na Jemen i bivše pritvorenike u
Guantanamu jer se u posljednje vrijeme u Sjedinjenim Američkim Državama dosta
često govori o zbog činjenice da su pušteni
iz Guantanama i vraćeni u Jemen potom se u velikom broju nastavili sa terorističkim
aktivnostima:
"Čak i u zemljama koje imaju ogromne fondove i
programe za rehabilitaciju bivših pritvorenika, stopa recidivizma je u
najboljem slušaju 80 odsto" - istakao je gospodin Kohlmann i dodao:
"Što se tiče onih koji su vraćeni u Jemen, ja sam siguran da će jedan dio njih odlučiti da se vrati svojim obiteljima i okrene normalnom životu. No, u Bosni i Hercegovini,, postoje indikatori koji ukazuju na to da su se članovi "Alžirske grupe" koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu, vratili pravo u ruke onima koji nas i brinu. Primjera radi, Karima Saida Atmanija, koji je bio u zatvoru u Francuskoj, su na aerodromu u Sarajevu dočekali bivši mudžahedini. Ja, međutim, ne želim nikoga da osuđujem, jer svi ti ljudi imaju pravo na rehabilitaciju, osobito nakon svega što se dogodilo u Guantanamu. Ipak, ovo je nešto na šta treba obratiti pažnju, osobito u zemlji poput Bosne i Hercegovine, u kojoj je državna vlast slaba, a resursi vrlo ograničeni. To jednostavno znači da država nema mogućnost organizirati rehabilitacione programe. Znamo da je i u zemljama kao što je Saudijska Arabija gdje, dakle, resursi nisu problem, stopa rehabilitacije vrlo mala."
