2009.
godina, biće zapamćena kao godina prebacivanja američkih vojnih prioriteta sa
Iraka na Afganistan. 2010 će biti godina afganistanskog pojačanja, kao
nastojanje predsjednika Obame da postigne brzi napredak u Afganistanu poput
onog kakav je postigao predsjednik Bush u Iraku krajem 2007. i početkom 2008. godine.
Za
predsjednika je to bila teška odluka, pripremana tri mjeseca. Prvog decembra
predsjednik je objelodanio plan.
"Analiza
je gotova. I kao vrhovni zapovjednik utvrdio sam da je u našem vitalnom
nacionalnom interesu da u Afganistan pošaljemo dodatnih 30 hiljada vojnika."
Predsjednik
kaže da je njegov cilj da preuzme inicijativu od Talibana i započne povlačenje
američkih jedinica za 18 mjeseci.
Ova
je odluka pokrenula veliku akciju premještanja trupa i opreme u Afganistan,
upravo dok se armija sprema za povlačenje 60 hiljada vojnika, trenutno u Iraku.
To
je izuzetan logistički izazov. Ali su još izuzetnije moguće strateške
implikacije. Tokom nedavne posjete Afganistanu, američki ministar odbrane
Robert Gates je rekao da pojačavanje američkih snaga, uz još najamnje 7 hiljada
vojnika iz drugih zemalja pokazuje nepokolebljivu odlučnost da se Afganistanu
pomogne na duge staze.
"Sjedinjene
Države i mnogo naših prijatelja i saveznika širom svijeta odlučni su da poraze
one koji su se ispriječili izmedju vas i mirne i prosperitetne budućnosti.
Uspjećemo u tome zajedno i naše će se partnersvo razvijati u decenijama koje
dolaze."
Medjutim,
prvi dio toga - pobijediti pobunjenike - biće i najteži.
Ono
što treba očekivati tokom 2010., kako američke snage budu ulazile na to
ratište, jeste porast nasilja i porast broja žrtava, jer će neprijatelj
pokušati da ih spriječi da osvoje to ratište, kaže Kim Kagan, osnivač i
direktor Instituta za poroučavanje rata.
Ona
objašnjava da će u narednim mjesecima američke, medjunarodne i afganistanske
snage trebati da osiguraju afganistanske gradove, da se bore sa pobunjenicima i
ubijede talibanske borce da predju u redove aktuelne vlasti: "Ono što smo dobro
vidjeli u Iraku, sada treba da ponovimo u Afganistanu, a to je kampanja
kontrapobune koja će populaciji omogućiti da podržava vladu ili barem odbaci
najgore pobunjenike."
U
isto vrijeme, dodaje ona, američke snage moraju podići afganistanske snage. A
koordinirani medjunarodni faktor mora se boriti protiv korupcije i izgraditi
kapacitet afganistanske vlasti. Takav pristup, uvjerena je, može preokrenuti situaciju u Afganistanu.
Umirovljeni
pukovnik Andrew Bacevich, sada profesor istorije i medjunarodnih odnosa na
univerzitetu Boston, kaže da stvaranje sigurne i odgovorne vlade u Afganistanu
možda čak neće ni biti moguće, ali dodaje da to i ne mora biti neophodno za
nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država.
"Bojim
se da, tri godine od sad, neće biti ostvareni očekivani rezultati, pa će
predsjednik u tom trenutku morati da odluči da li produžuje misiju uz još veću
cijenu, ili će morati da prizna da projekat nije uspio uz punu cijenu u
životima i novcu koja će do tada biti plaćena."
Bivši
zapovjednik medjuanrodnih snaga u južnom Afganistanu, holandski general-major
Mart de Kruif, ne slaže se s tom procjenom: "Ako u julu i augustu bude
rasporedjeno još snaga, vidjećete efekat kakav želite imati."
General
aludira na napredovanje u dijelovima južnog Afganistana gdje je predsjednik
Obama uputio dodatne snage početkom godine.
Predsjednik
planira novu analizu svoje strategije u decembru iduće godine i zapovjednici će
morati da pokažu da li su u stanju početi povlačenje snaga prema njegovom
obećanju, jula 2011.
Eksperti naglašavaju, ipak, da će i ako se predsjednikova strategija pokaže ispravnom, biti neophodno još nekoliko godina strane vojne pomoći Afganistanu, i godinama zatim, civilna pomoć i finansiranje - za punu stabilizaciju Afganistana.