Danas su u Kopenhagenu zapravo
počeli ozbiljni pregovori. Sa jedne strane su bogati. Sa druge siromašni dio svijeta pokušava dobiti
neophodnu pomoć u borbi protiv klimatskih promjena. S treće strane nevladine
organizacije traže sporazum koji će biti obavezujući za sve. I Evropljani
su od danas u Kopenhagenu, na svjetskom samitu o klimatskim promjenama, na skupu
koji su mnogi najavljivali i koji mnogi smatrau
istorijskim, jer bi trebao odrediti sudbinu planete i nas na njoj. Samit je započeo
haotično - hiljade učenika bez uspjeha pokušavale su ući u kongresni centar
gdje se održava samit, a riječ je čak i o članovima nacionalnih delegacija. 192 zemlje učestvuju na samitu, prijavljeno je
oko 45.000 učesnika, među njima čak 4 hiljade dolaze u ime Ujedinjenih naroda,
14 hiljada je članova nacionalnih delegacija, čak 5 hiljada novinara. Međutim,
zgrada samita, Bella Centre u Kopenhagenu, ima kapacitet od samo 15
hiljada mjesta.
Jedan od učesnika samita kaže:
"Zaista je teško čekati ovdje vani, na hladnoći. Želio bih ući, a niko ne
zna šta se dešsava. Svi smo ovdje iz istog razloga, a meni sada ostaje da za
kratko uživam u vrućoj kafi."
Ko nije uspio danas ući, vraćen je sa ulaza kongresnog cetra uz savjet da
pokuša sutra.
A sutra već počinje vrlo ozbiljan posao - teški pregovori o tome šta i kako cijeli
svijet da učini kako bi bile zaustavljene ili barem usporena klimatske promjene koje vode u katastrofu
nesagledivih posljedica.
Evropski komesar za životnu sredinu, Stavros Dimas:
"Optimista sam da će skup donijeti rezultat, prijesvega, zato što bi
trebao prevagnuti zdrav razum. Snažno vjerujem da će vodjeni zdravim razumom,
svjetski lideri postići ambiciozan sporazum u Kopenhagenu, sporazum koji će
biti obavezujući za sve. I činjenica da 120 lidera dolazi u Kopenhagen znači da
nemaju namjeru da se vrate kući praznih ruku i tako suoče sa svojom javnošću."
Evropski pregovarač o klimatskim promjenama Artur Runge-Metzger ističe:
"Mislim da je veliki kamen spticanja u pregovorima još uvijek pitanje finansiranja-
države u razvoju imaju veoma visoka očekivanja i zato je to veoma teško
pitanje, pogovoto sada, uz finansijsku krizu i ekonmosku recesiju koja je
zahvatila brojne države. Još, vjerujem, postoji značajna želja da se poveća dotok novca za promjene, naročito u periodu do
2020, kako bi se agenda prilagodjavanja novim tehnologijama kretala naprijed.
Riječ je o dramatičnoj promjeni, kakva ne bi bila laka ni u ekonomski bolja
vremena. Riječ je samo o tome da se očekivanja nadju sa mogućnostima i tako
postigne sporazum."
Mnogi vjeruju da je ključ u eventualnom sporazumu Brisela i Washingtona. Da li
je to realno?
Predsjednik Evropske komisije Manuel
Barroso o toj mogućnosti kaže:
"Vjerujem da je to ostvarljivo, ali taj sporazum moramo postići što je
prije moguće. Nas sada podržavaju i nauka i javno mijenje. Ako Washington sada
iskaže pravo liderstvo, možemo tada vidjeti i progres na američkoj strani, što
znaši da tada, zajedno sa ostalim parterima, možemo zaključiti sporazum i postići stvarni napredak u borbi protiv klimatskih promjena."
Nekoliko je urgentnih zadataka - sporazum razvijenih o tome koliko će smanjiti
emisiju štetnih gasova do 2020 i dalje, do 2050. godine, zatim globalni dogovor
o finansijskoj pomoći zemljama u razvoju koje bez podrške bogatih neće moći
ponijeti teret ozbiljnih prilagđavanja nacionalnih ekonomija i cijelog društva
novom dobu i, konačno, sve zajedno uvezati čvrstim dogovorom da se u
Kopenhagenu dogovoreno i poštuje. Nevladine organizacije prisutne u Kopengagenu
u velikom broju, na sve moguće načine pokušavaju pozvati svjetske lidere da ne
napuštaju grad dok se ne postigne dogovor koji će spasiti planet… ili je bar,
za početak, učiniti mjestom gdje će život biti moguć i za pedesetak godina.
