Prema posljednim istraživanjima, provedenim na području evropskih članica,
diskriminacije svih vrsta, od rasnih do diskriminacija starijih i nemoćnih, ne
napuštaju evropski prostor. Naprotiv, čini se da ih je aktuelna ekonomska kriza
ozbiljno pojačala, upozoravaju rezultati istraživanja.
Može zvučati nevjerovatno, ali je istinito…
u Evropskoj uniji, koja deklarativno, na prvo mjesto stavlja sve svoje građane,
bez obzira na boju kože, pol, dob, religijsku pripadnost… čak 16 posto ljudi je nekada u životu osjetilo
na svojoj koži diskriminaciju.
Podaci su porazniji ukoliko se analiziraju po kategorijama ispitanika. Čak 33 posto onih sa tjelesnim oštećenjima su bili žrtve diskriminacije, a slično je doživjela i četvrtina onih koji pripadaju etničkoj grupi različitoj od većine svojih sugrađana.
Još je sumornije stanje sa diskriminacijom zbog životne dobi. Skoro 60 posto Evropljana između dobi 40 i 55 godina života je diskriminirano zbog godina, navodi se u spomenutom istraživanju. Vjeruje se da je ovako visok postotak direktna posljedica krize. Posao je teže naći nego ranije, a , očito, još je teže onima koji nisu više u prvoj mladosti.
Ipak, u oči upada činjenica koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim
- diskriminacija na prostoru Evropske unije, posebno ona koja se odnosi na pol,
religijsku i etničku pripadnost pokazuje uzlaznu liniju. Ponajgora
situacija je, čini se, sa populacijom Roma:
Članica Evropskog parlamenta, Romkinja Lívia Járóka ističe:
"Istraživanja pokazuju da je između 70 i 80 posto Evropljana potpuno
protiv Roma. Dakle, problem je iznimno velik, kao i razlika između onoga što su
politički govori i realnost koliko Evropa ne može da prihvati Rome. To je tako
drastična situacija. Ne samo mentalno, ne samo po pitanju ljudskih prava,
ekonomije, već i kada je riječ o kulturi, to je veliki gubitak za Evropu".
Gdje je izlaz?
Vjeruje se da će ekonomski stabilnija vremena donijeti i više
tolerancije. Uz t o, jedan od važnih faktora borbe protiv diskriminacije je i
edukacija, širenje vidika i horizonata. Sem toga, kada se diskriminacija već
dogodi, ne reaguju svi u Evropi jednako na nju. Čak trojica od četvorice Švežana
će to prijaviti specijalizovanom tijelu na nivou države koje se brine da svi
imaju jednake šanse. Daleko manji , gotovo zanemarljiv je procenat onih koji će
pravnu pomoć u slučaju diskrimninacije potražiti u novim evropskim članicama,
državama evropskog Istoka. I to je realnost koja neće i ne može biti promijenjena
preko noći.
