Predsjednik Sjedinjenih Američkih
Država Barack Obama još nije donio odluku o raspoređivanju dodatnih vojnih
snaga u Afganistanu. Posljednji put o tome je razgovarao sa visokim vojnim
zapovjednicima prošlog petka. U međuvremenu, riješena je dilema o budućem
predsjedniku Afganistana i to je samo jedna nepoznanica manje u procesu vaganja
argumenata za i protiv upućivanja dodatnih snaga. Kada su u pitanju analitičari
političkih zbivanja, neki smatraju da je primarno pitanje u ovom trenutku da li
je rat u Afganistanu još uvijek rat iz nužde i da li je u skladu sa američkim
nacionalnim interesima.
Nedavno je predsjednik Obama najtežu
posljedicu rata vidio svojim očima, iz prve ruke, kada je u bazi Dover odao
počast 18-orici američkih vojnika poginulih u Afganistanu:
"Ovo je gorak podsjetnik na
najveću žrtvu koju vojnici mogu dati. I ne samo naši vojnici, nego i njihove
porodice" – rekao je tim povodom.
Rat svom svojom težinom leži na
sadašnjoj administraciji dok predsjednik razmatra preporuku zapovjednika
američkih snaga u Afganistanu generala Stanleya McChrystala o slanju još 40
hiljada vojnika u tu zemlju.
Dobro poznati novinar i
komentator Bob Woodward ističe da gospodin Obama mora odvagnuti koji su to
najbitniji američki nacionalni interesi.
Po njemu, najvažnjiji inters je svakako spriječiti novi napad al-Qaide i upravo
zbog američkih vojnika u Afganistanu al-Qaida to nije u stanju učiniti. Drugi
je regionalna stabilnost, kaže Woodward i dodaje:
"U ovom slučaju pitanje bi moglo
biti šta smo voljni uložiti u stabilnost regiona, ili, specijalno, Afganistana.
Ako gledate iz ovog ugla, to bi moglo značiti da se treba kloniti slanja
ogromnog broja vojnika."
Neki smatraju da su za uspjeh misije u Afganistanu potrebne dodatne snage.
Tony Cordesman, analitičar Centra
za strateške i međunarodne analize u Washingtonu kaže:
"Ako ne uspijete imaćete vakum
vlasti u Afganistanu koji je na granici Pakistana, nuklearno naoružanog i zemlje
opterećene unutarnjim podjelama i napetostima. Sličnih problema ima i u drugim
državama Centralne Azije."
Novinarka Mariam Wahabi se takođe
boji stvaranja vakuma vlasti. Po njenoj ocjeni Zapad ne bi trebao zaboraviti
žrtve afganistanskih boraca čiju su borbu protiv sovjetskih okupacionih snaga
podržavale i Sjedinjene Države:
"Mislim da mi, Amerikaci, ponekad
zaboravljamo tu cijenu. Nakon poraza
Sovjeta u Afganistanu, počeo je i proces oslobađanja zemalja istočne Evrope od
moskovske diktature, a i pozicija Sjedinjenih Država je ojačana i ubrzo smo
bili jedina svjetska super-sila."
Gospodin Cordesman smatra da
predsjednik Obama treba uputiti dodatne jedinice u Afganistan kako bi osigurao
ostvarivanje razvojnih projekata iza kojih stoje i Sjedinjene Države, i da obimna međunarodna pomoć stigne do
Afganistanaca kojima je nužna. On kaže da je dosadašnja pomoć UN-a u velikom
neredu:
"Za osam godina, misija
Ujedinjenih naroda u Afganistanu nije objavila ni jedan izvještaj o tome kako
su novac i druga pomoć trošeni, i za što su bili namjenjeni. To je izuzetno
teška mrlja na prosecu upravljanja, korištenja i raspodjele pomoći."
Predsjednik Obama sa najbližim saradnicima već tjednima analizira upozorenje generala Chrystala o mogućem gubljenju rata bez slanja dodatnih vojnih jedinica i argumente za i protiv takve odluke. Do sada ni jednom riječju nije nagovijestio kakava bi njegova odluka mogla biti.
