Indijanci
iz plemena Cherokee bili su priljeni 1838. godine napustiti preostali prostor
na istoku Amerike na kojem su do tada živjeli i nastaniti se u sadašnjoj
Oklahomi. Tokom napornog marša nazvanog „Put
suza" umrlo ih je 4.000. Mnogi koji su tokom
napornog marša zaostali, sakrili su se u planinskom lancu Appalachia.
Preživjeli su u planima, a njihovi potomci danas pokušavaju naučiti jezik
predaka i sačuvati ga i za buduće generacije potomaka Cherokee Indijanaca. Njihovo pleme sada je poznato pod nazivom
„Istočna skupina Cherokee Indijanaca Sjeverne Karoline."
Najbrojniji
učenici su djeca. Mnogih od njihovih roditelja nisu govorili svoj izvorni jezik
kada su bili u u njihovom uzrastu. Sada
im je, kao odraslima, mnogo teže učiti.
„Ja
još uvijek učim" - kaže Renissa Walker. Njena je, recimo to tako, radna
obaveza očuvanje kulturnog identiteta i
naslijeđa Cherokee-ja.
„Zato
što se ne služimo našim izvornim jezikom
svakodnevno, zato što naš jezik nije prenošen sa generacije na generaciju,
mnoge karakteristike života Cherokee Indijanaca su izgubljene" – dodaje Walkerova.
Michell
Hicks je „glavni poglavica" „Istočne skupine Cherokee Indijanaca." I on uči
jezik svojih predaka.
„Moj otac razumije i govori pomalo. Ali kada govori, to je vrlo ograničeno. Tako
je i sa mnom. Ne govorim tečno, učim i dalje,
znam dosta fraza, znam dosta riječi."
Michell
Hicks je učenje Cherokee-jezika postavio
kao prioritet za djecu Ceherokee Indijanaca. Po njegovoj ocjeni oko 300 osoba,
od oko 14 hiljada koliko sada Cheroke Indijanaca živi u rezervatu u zapadnom dijelu
Sjeverne Karoline, tečno govori jezikom predaka. Jedan od njih je Little Hawk
Brown.
„Kada sam bio mali, baka me je učila, pjevala mi je... Sve te riječi bile su dio
mog svakodnevnog odrastanja."
Nema
mnogo tinejdžera poput „Malog Sokola." Većina onih koji tečno govore Cherokee jezik
ili su mlađi od pet, ili stariji od 50 godina... Kao Myrtle Driver, majka
Renisse Walker:
„Mislim
da je najvažniji elemenat postojanja Cherokee-ja njihov jezik. Kada govorim
svojim izvornim jezikom, ja govorim iz srca. Kada govorim engleski, govorim iz
glave."
Jezik
Cherokee Indijanaca zapisan je 1852. godine kada je čovjek po imenu Sequoyah
taj jezik razložio na slogove. To je, u najkraćem, abeceda Cherokee jezika, s
tim što taj jezik ima 85 znakova, a ne 26 kao engleski.
Myrtle
Driver želi da buduće generacije imaju literaturu na jeziku predaka. Već je
prevela dio romana Charlesa Frasiera „13 mjeseci" u kojem je opisano prisilno preseljenje
Cherokee Indijanaca 1838. godine. O tome kaže:
„Frasier je pisao o tome tako uvjerljivo kao da je i sam preživio taj užasan akt
na koji su Cherokee bili prisiljeni.
Sada imamo našu djecu koja će o tome čitati jednog dana. I čitaće
na Cherokee jeziku, kao što sada slušaju
kada im bake o pričaju o tome što se nekada davno stvarno dogodilo."
Časovi na kojima mali Cherokee Indijanci uče jezik predaka bude nadu i optimizam strarih da njihov jezik neće nestati, da će ono što bude napisano tim jezikom čitati i Cheroke jezik govoriti govoriti i srcem i dušom sve buduće generacije.
