Poglavice, da se poslužimo tim
terminom iz vremena američkog Divljeg zapada, više od 500 indijanskih plemena čiji
pripadnici žive na prostoru Sjedinjenih Američkih Država okupiće se 5. novembra
u Bijeloj kući. Domaćin, američki predsjednik Barack Obama, pozvao ih je na
Nacionalnu plemensku konferenciju jer želi u izravnom susretu od plemenskih
lidera čuti kako administracija koju predvodi može odgovoriti potrebama
indijanske populacije.
Šta "tišti" američke
Indijance? Primjeri iz dva plemena, iz dva rezervata u kojima žive nude neke od
odgovora i nagovještavaju o čemu će biti riječi u Bijeloj kući.
Rezervat Indijananaca
plemena Navajo je najveći u Sjedinjenim Državama. Prostire se na više od 67
hiljada hektara na tromeđi Arizone, Novog Meksika i Jute. Uslovi i kvalitet
života na tom prostoru su vrlo loši. Mnogi domovi su bez tekuće vode ili
struje.
Predsjednik Navajo
zajednice Joe Shirley podsjeća da je
najavljeni susret u Bijeloj kući ispunjavanje preizbornih obećanja predsjednika
Obame o mnogo češćem, otvorenom, dijalogu sa Indijancima:
"Obećavao je da će
surađivati sa nama, da će imati višeznačne veze sa nama, da će raditi sa nama na brojnim teškoćama sa kojima
se suočavamo."
A najveća teškoća je
izostanak ekonomskog razvoja, ne samo na području koje naseljavaju Navajo
Indijanci, nego i u, drugom po veličini,
rezervatu plemena Tohono O'odham koji zahvata dio juga Arizone. Glavnina prihoda oba plemena dolazi iz kockarnica, ali predsjedavajući
Tohono zajednice Ned Noriss kaže da na profitu od kockarnica ne mogu svi
živjeti:
"Potrebna nam je
raznovrsnija ekonomija, šire mogućnosti zaposlenja i zarade. Čak i sa
više-milionskim obrtom u kockarnicama, mi nemamo potrebnu infrastrukturu. Samim
tim nema ni osnove da poslovne kompanije dođu na naš prostor."
A to, opet, znači visoku stopu nezaposlenosti, kaže Navajo
lider Joe Shirley:
"Nezaposlenost među
nama je iznad 50 procenata. Ljude širom Amerike brine sadašnja stopa od 10
odsto. Naša nezaposlenost od preko 50 posto traje već decenijama."
Mnogi Navajo Indijanci
prisljeni su zarađivati kako znaju. Neki izrađuju nakit i suvenire, a
Evangeline Segay i članovi njene porodice prodaju drva za loženje:
"Teško da ima nekog
posla unaokolo. Ljudi se odaju piću i to je jedina stvar koju u svakodnevnoj
besposlenosti mogu raditi."
Alkoholizam, tuče, sukobi
gangova…. elementi su života u rezervatima. Gospodin Shirley ističe da bi radna
mjesta Indijance izvukla iz siromaštva, a tinejdžere zadržala u srednjim
školama:
"Moramo se, da tako
kažem, rvati sa brdom problema nastojeći da učenike prebacimo do škola koje su
često udaljene i do dva sata. Mnogi iz siromašnih porodica prisiljeni su na
kraju napustiti, zaboraviti školu."
Rezervati američkih
Indijanaca su federalna područja sa ograničenom plemenskom autonomijom.
Predsjedavajući plemena Tohono O'odham Ned Noriss izražava nadu da će susret u
Bijeloj kući biti usmjeren i na pravo Indijanaca da određuju i kontroliraju
način na koji žive:
"Svjedocimo smo
stalnog zadiranja u naša prava, stalne uzurpacije plemenskih ovlasti i
suvereniteta koje čini vlada Sjedinjenih Država."
I o još jednom bitnom pitanju, povećanju sada siromašnih fondova za zdravstvenu zaštitu Indijanaca, takođe bi moglo biti riječi idućeg tjedna kada se predsjednik Obama u Bijeloj kući sastane sa poglavicama više od 500 indijanskih plemena.
