Politika zajedničkog evropskog bavljenja pitanjem imigracije
još nije doživjela svoju završnicu. Potaknut apelima članica uz južne i istočne
granice Evropske unije da se ravnomjernije rasporedi sve snažniji pritisak
imigranata, Brisel će se, kako se očekuje, za koji dan ponovo vratiti ovom problemu, ukuljučujući i “preraspodjelu”
onih koji u Evropi traže novu domovinu na države koje još uvijek ne osjećaju
sve posljedice imigrantskog vala.
Prema podacima Visokog komesarijata UN za izbjeglice, samo prošle godine i samo
preko Mediterana, skoro 70.000 ljudi je krenulo prema evropskim obalama tražeći
šansu za boljim životom. Među njima je nemali broj onih koji su izgubili živote
pokušavajući u malim čamcima da pređu more. Drugi pravac ilegalne imigracije
prema evropskim državama dolazi sa Istoka. Ukupno, svake godine, u Evropsku uniju
uđe, na legalan i ilegalan način, oko milion i po imigranata.
Jedna od evropskih "predstraža" za kontrolu i
zaustavljanje ilegalnog useljavanja je u
Ukrajini. Šef tamošnjeg projekta pomoći imigrantima humanitarne organizacije “Caritas Austria”
Olexander Logtyk kaže:
"Većina imigranata dolazi iz Gruzije, Moldavije, Kine, Afganistana,
Pakistana, Indije…. Ovdje ih zaustavljaju jer nemaju odgovarajuće dokumente. Tu se i
tada se i mi angažujemo."
Ljudima se daje pomoć u odjeći i hrani, a oni koji su zemlju napustili zbog
konflikta ili represije, imaju pravo da traže politički azil...
Međutim, krupniji problem je organizovani kriminal, jake mreže krijumčarenja
ljudima koje vode upravo preko spomenutih ruta. Ključni problem je, čini se, u činjenici
da se ljudi, barem oni u glavnom moldavskom gradu Ćisnau, žele makar na neko
vrijeme domoći Evrope, da zarade za život, finansijski pomognu svoje najbliže….
Zamjenik ministra za ekonomske poslove Moldavije Sainciuc Sergiu ističe:
"Kada je riječ o imigraciji, važno je reći da koristi imaju i zemlja
porijekla i domaćin. Prošle su godine državljani Moldavije koji žive vani
poslali kući novca u visini od 1,6 milijardi američkih dolara. To je značajno
povećanje u odnosu na prethodnu godinu i, praktično, sada oko 40 posto domaćinstava
u zemlji prima novac novac od rođaka iz inostranstva."
Imajući sve ovo na umu, u Evropskoj komisiji su za prve dana septembra
pripremili nove prijedloge regulisanja pitanja useljavanja, nastojeći poštenije
rasporediti sada nejednak pritisak imigranskog vala na evropske članice , ali i
sve veću potrebu evropskih ekonomija za svježom i kvalifikovanom radnom snagom
izvana. Detalji plana još nisu poznati , ali se zna da će sve biti zasnovano na
dobrovoljnom učešću evropskih država u rješavanju tog pitanja, što, već ukazuju
skeptici, najavljuje dug i neizvjestan proces...
Od usaglašene evropske politike imigracije bi, kako neko reče, koristi imali
svi, bez straha da bi došljaci izvana mogli Evropljanima preoteti posao i budućnost.
Takvu namjeru nema barem Cristina Rotaru iz Moldavije koja, živeći u Briselu,
sa nestrpljenjem iščekuje završetak studija na univerzitetu u Antverpenu:
" Nije lako, ali, dugoročno, mislim da vrijedi. Važno je ulagati u sebe, u
svoje obrazovanje, jer ću moći iskoristiti ta znanja kada se vratim kući"...
