Od mezopotamijskog
doba, preko Renesanse, do današnjih dana mozaik kao oblik umjetničkog
stvaralaštva privlačio je i oduševljavao.
U ova moderna vremena takozvana ulična umjetnost i stvaralaštvo
korištenjem materijala koji bi inače otišli u reciklažu sve su
popularniji. Njujorčanin Jim Powers je
možda ponajbolji primjer čovjeka i umjetnika, zabljubljenika i entuzijaste, koji svojim radom, zapravo umjetnočću spaja ulicu
i materijale koji bi završili u nekom od centara za reciklažu. Svojim vizijama,
jednostavno rečeno, mijenja izgled grada u kojem živi.
„Ima mnogo ljudi koji
nemaju prijatelja. Takvi mogu biti vrlo usamljeni. To je dio načina na koji se
živi u New Yorku. Ja nisam jedan od tih. Upoznao sam preko milion ljudi. Poznat
sam kao Mozaic Man......" - kaže za sebe Jim Powers.
Njegovi mozaici sada su
integralni dio donjeg dijela istočne strane New Yorka, a tematika vrlo široka –
od iskazivanja počasti osobama koje su to zaslužile, do smjerokaza koji
upućuju ka nečemu što vrijedi vidjeti.
„Htio sam pokušati nešto umjetnički novo stvarajući
mozaike od odbačenih i već korištenih materijala."
Jim Powers će reći da
je, počinjući prije 22 godine, pomislio da bi bilo dobro duž čuvene
njujorške Park avenije napraviti nešto što će biti ukras više. I kada je 1987.
godine preselio nazad, u donji dio istočne strane New Yorka, napustio je posao
na kojem je zarađivao 8.000 dolara mjesečno i počeo stvarati mozaike na
otvorenom.
„Ulice su sastavni dio našeg
života. Moji mozaici su izloženi.... kao da vise na nekom muzejskom panou... s tom razlikom što svaki prolaznik može uživati u
njima. Može se mnogo toga reći, ali u najkraćem, trebamo mlade uvući u ovakvo
nešto."
Možda će djevojčica sa
kojom je Jim Powers nakratko razgovarao bita jedna od mladih osoba koje će
svojim mozaicima, ili drugim oblicima umjetničkog izražavanja, jednog dana
ukrašavati gradski asfalt i beton, zidove i fasade. Na Jimovo pitanje da li su mozaici lijepi, da
li bi bilo dobro da ih ima mnogo više ona je odgovorila:
„Da.... i moj je san
da mozaicima budu prekrivene zgrade... da cijeli svijet bude ispunjen
mozaicima."
Ni on to ne bi mogao
reći bolje, priznaje Jim Powers.
Neki od njegovih
mozaika su počast onima kojih više nema, primjera radi žrtvama terorističkih
napada 11. septembra 2001. godine:
„Ja govorim i o
povijesti. Povijesti je mnogo u mojim mozaicima, povezane nekako" – kaže i dodaje da ono što radi ništa ne bi značilo
da nema pozivitnih reakcija javnosti, da javnost nije uključena. To što radi, ne radi da ostane pri pameti,
kaže uz smijeh Jim Power i zaključuje:
„To je moj posao. Nisam imao izbora....."
