<!-- IMAGE -->
Vrijednosti dionica i
akcija na američkim berzama tokom ovog tjedna oscilirale su osjetno... U
ponedjeljak je zabilježen najveći pad, u utorak prilikom otvaranja berzi
indeksi vrijednosti su porasli, tokom dana pali, pa u srijedu ponovo naviše....
Analitičari predviđaju da će to kretanje
naniže- naviše vjerojatno biti nastavljeno. U najkraćem, unatoč
izvještajima o pozitivnom poslovanju i znacima stabiliziranja ekonomskih i
finasijskih tokova, mnoge investitore brine to što prosječni Amerikanci,
najbrojniji potrošači dva puta promisle pa onda, možda, kupe. Ta suzdržana,
opreznapotrošnja nije dovoljna da američku
ekonomiju povuče i brzo izvuče iz recesije u koju je zapala.
Slično cik-cak kretanju
indeksa na Wall Streetu, tako se kreće i raspoloženje krupnih investitora... od
optimizma do bojazni. Za mnoge Amerikace
ključna odrednica je njihov vlastiti džep. Primjera radi Ariannina
majka, kako kaže, neće kupiti novi školski ruksak skuplji od 20 dolara. Arianna je možda premlada da shvati tekuća
ekonomska kretanja, ali dosta toga može naučiti kupujući sa majkom. Recimo,
odabrati neki ruksak po sniženoj cijeni.
Prema aktuelnim
podacima prodaja pred početak školske godine je niža za skoro 8 procenata. To
znači da će prosječna američka porodica ove godine potrošiti 46 dolara manje
nego lani.
Ekonomistica Diane
Swonk ističe:
„Povjerenje potrošača
sada je na nivounajnižeg, onogkojeg
smo imaliu najgorem trenutku
recesije početkom 80-ih godina.“
A upravo
samopouzdanjepotrošača i potrošnja tog
samopouzdanog Amerikanca je ključna
pokretna snaga američke ekonomije. I ekonomista Mark Zandi kaže da
investitore „boli glava“ kada opada povjerenje potrošača:
„U proteklih25 godina, od početka 80-ih, američki
potrošač je podsticao ekonomski rast i u Sjedinjenim Državama i u svijetu. To
je ono što je hranilo ekonomski rast i ovdje i vani.Naši potrošači sada to jednostavno nisu u
stanju.“
Mnogi Amerikanci sa
osrednjim i nižim zaradama osjećaju se vrlo nesigurno zbog mogućeg gubitka
posla, teže se odlučuju na zaduživanje i teže im je doći do kredita. Čak ni
bolje plaćeni Amerikanci, ističe gospodin Zandi, ne osjećaju se bogatim kao
ranije:
„Mislim da će američki
potrošač trošiti dovoljno da ovdje bude ekonomskog rasta i da se nosimo sa
recesijom, ali neće biti ključni faktor svjetskog ekonomskog oporavka. To će
morati biti potrošači ostatka svijeta, prije svega potrošači ekonomski
najsnažnjih zemalja u razvoju.“
Ono što usložnjava
ekonomski opravak u Americi je nezaposlenost i dubioze nastale olakim
kreditiranjem kupovine stanova i kuća. Skoro četvrt miliona radnih mjesta
zatvoreno je prošlog mjeseca, nivo gubljenja krova nad glavom zbog
ne-otplaćivanja kredita je rekordno visok. Unatoč tome, analitičarka Liz Ann
Sonders kaže da je, tehnički, recesija okončana:
„Tri mjeseca uzastopno
vodeći pokazatelji su rasli. Zbog toga su mnogi ekonomski rekli ... recesija je
okončana. Sada smo u periodu oporavka.“
Kriza je, međutim, daleko od kraja. Obim krediranja iz banaka kojima je država otkupila dubioze i gubitke, već je peti mjesec u padu. Nezaposlenost bi do kraja godine moglapreći procenat od 10 posto.Dani olakog, nedovoljno promišljenog kreditiranja i kupovine sada su samo sjećanje, a ekonomski opravak, postepen i bremenit jesadašnja realnost. Za indekse na Wall Streetu to znači i dalje cik-cak, gore-dolje.
