Proklamacija o neslobodnim
zemljama usvojena je u američkom Kongresu 1959. godine kao izraz neslaganja sa
praksom komunističkih režima i uvjeta kod kojima žive ljudi pod tim režimima. Od od tada do
danas , dakle već punih 50 godina, svaki
je američki predsjednik treću nedjelju u julu obilježavao, zajedno sa američkom
vladom, kao nedjelju posvećenu sjećanju na tzv. neslobodne zemlje. Bijela kuća je pozivala i
poziva Amerikance da podržavaju
aspiracije i želje naroda koji su bili, ili su još uvijek, pod čizmom komunističkih i drugih diktatura. I sadašnji predsjednik
SAD, gospodin Barack Obama, je pozvao Amerikance da potvrde da stoje iza svih koji traže dostojanstvo,
slobodu i pravdu.
Ovog tjedna o Proklamaciji je bilo govora i na skupu u vašingtonskoj fondaciji Heritage. Učesnici su podsjetili, pored
ostalog, i na činjenicu da, iako je berlinski zid srušen prije 20 godina, mnogi ljudi i u zemljama istočne Evrope, a i diljem
svijeta još pate po represijom različitih oblika i težine.
Lee Edwards,
predsjedavajući spomen fondacije Žrtve komunizma, podsjetio je da je 1959. godine
većina američkih kongresmena podržala usvajanje Proklamacije o neslobodnim zemljama
i dodao:
"Usvajanje
je bilo odraz i činjenice da je u to vrijeme oko 30 milijuna osoba, već ili
budućih američkih državljana, izbjeglo iz komunističkih zemalja. Proklamacija je
bila izuzetno potrebna, zbog ukazivanja na nužnost poštivanja ljudskih prava, ali
i politički gledano."
Bilo je i onih
američkih zvaničnika koji su bili protiv obilježava nedjelje posvećene tzv.
neslobodnim zemljama. Primjera radi,
bivši ambassador, potom oštar kritičar američke vanjske politike George Kennan,
bezuspješno nastojao spriječiti predsjednika John F. Kennedy da to učini, tvrdeći da je to poziv na rušenje vlada zemalja istočne Evrope.
"Gospodin
Kennan, naš ambasador u Sovjetskom Savezu, je smatrao da bi to bio očigledan
anti-sovjetski čin. No, Kennan očigledno nije raumio ni ruski narod, niti
povijest uopće. Jer, ruski je narod uveliko patio pod komunizmom. Jedino je Kinezima
u to vrijeme bilo teže" – podsjeća gospodin Edwards.
On je uvjeren da je Proklamacija o neslobodnim zemljama
pružila nadu milijunima ljudi koji su
stenjali pod komunizmom:
"Proklamacija
je održavala duh nade i optimizma u svjetlu sovjetske tiranije. U isto vrijeme,
poznato je bila oštro sovjetsko protivljenje tome, a kritike su stizale od
svakog sovjetskog premijera. Od Khruscheva do Gorbacheva, svi su se žalili na tu
američku proklamaciju, tražili da se ukine. Bila im je kost u grlu!"
Marek Chodakiewicz,
profesor povijesti na Institutu za svjetsku politiku, ističe da se trazicija od komunizma ka
demokraciji u zemljama istočne Evrope i bivšeg SSSR-a, pokazala jako teškom i davarira
od zemlje do zemlje. Po njegovoj ocjeni, ukazujući i na primjere, Proklamacija je i nakon 50 godina aktuelan dokument:
"Komunizam,
post komunizam…. Ista stvar u drugačijoj
formi...Pogledajte prvo post Sovjetski Savez. Baltičke države su najdalje odmakle u demokratizaciji
I osigurabanju ljudskih sloboda, dok su Bjelorusi okamenjeni u vremenu, pod
boljševičkim režimom, režimom gdje se nacionalizam održava na vlasti... Potom,
tu je Ukrajina, još uvijek veliki upitnik…. Usprkos vanjskim prijetnjama
istočnog susjeda i unutrašnjim problemima, čini sve što može da ostane
slobodna, da napreduje u demokratizaciji."
Istina je da se broj
komunističkih režima, praktično, smanjio
na pet: Kina, Kuba, Sjeverna Koreja, Vijetnam i Laos, ali su to mnogoljudne
zemlje, Kina kao najmnogoljudnija na svijetu. Inače, pod totalitarnim režimima danas je jedna petina stanovnika zemlje.
U svojm obraćanju povodom nedjelje sjećanja na neslobodne zemlje, predsjednik Obama je rekao da je hladni rat danas zatvorena knjigama povijesti, a da su ideali sadržani u Proklamaciji i dalje živi i inspirativni.
