U prošli petak (26. juna) gosti televizijske emisije programa Glasa Amerike za Bosnu i Hercegovinu bili su dobro poznati bosansko-američki pisac Aleksandar Hemon i Mirsad Hadžikadić, profesor na univerziteta Sjeverna Karolina. Njih dvojica su taj dan i u četvrtak (25. juna) bili i učesnici
Dana Bosne i Hercegovine na Capitol Hillu, sjedištu američkog Kongresa. Dani BiH su bili zapravo prvo okupljanje mladih intelektualaca i biznismena, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koji žive i rade ovdje u Sjedinjenim Državama, posvećujući veliki dio svoga vremena i pitanjima koja su od velike važnosti za bosanskoherecegovačku zajednicu u SAD i zemlju iz koje potiču.
Tokom razgovora sa njima urednica i
voditeljica emisije Džeilana Pečanin
Allison je citirala slijedećei dio jednog teksta Aleksandra Hemona:
" Nama je preseljavanje, raseljavanje
i gubitak imovine, zemlje, kuće ono što su nekome escajg, ručni radovi i
porodični portreti. Sa takvom ličnom historijom, neka vrsta kontinuiteta je
duševna potreba. Znanje o tome ko smo mi se mora prenositi lično, pričom, jer
nije upisano u naš okoliš, ne vidi se tamo gdje živimo."
Taj dio Hemonovog teksta bio je
povod za pitanje kako uliti našoj djeci, i oni potom djeci svoje djece, osjećaj
prema BiH, kako ih navesti da je smatraju svojom i beskrajno važnom kada nas,
sada odraslih, više i ne bude, kada ne
bude onoga kome je bosanski bio maternji jezik, kada se smijene generacije...
Odgovor Aleksandra Hemona, kao i kompletan razgovor sa njim i gospodinom Hadžikadićem možete pogledati u dva video-zapisa koje objavljujemo u okviru našeg interent izdanja.
