Kada predsjednik Barack Obama i njegov francuski kolega Nicolas Sarkozy 6 juna budu obilježili 65-tu godišnjicu iskrcavanja savezničkih snaga u Normandiji u Francuskoj, oni će također okrenuti i novu stranicu u još jednom ratu koji je duboko podijelio dvije zemlje--Irak. Irački rat je bio u toku i prije pet godina, na 60-tu godišnjicu tog događaja, kada su bilateralni odnosi između Sjedinjenih država i Francuske bili na svom najnižem nivou u posljednje vrijeme. Ali do danas se mnogo toga promijenilo u odnosima dvije zemlje, uključujući i njihove lidere.
Grad Sainte Mere Eglise se priprema za obilježavanje 65-te godišnjice dana D. Ali sjećanja na iskrcavanje savezničkih snaga 1944 su ovdje stalno izložena. Kao na primjer na crkvenom tornju, gdje još uvijek visi lutka američkog padobranca. Kao i u pričama stanovnika tog grada, kao što je Andree Auvray, kojoj je bilo 18 godina kada su se američke snage padobranom spustile u grad.
Kada su padobranci stigli, to je bila velika utjeha. Rekli smo: Konačno su stigli, nešto se dešava. Bili smo uvjereni da će uspjeti. Nismo htjeli sumnjati. I bili smo entuzijastični kada smo vidjeli prve padobrance da stižu, priča Andree Auvray.
35-godišnji Stephan Cachard nije ni bio rođen tokom tog istorijskog događaja, ali on mu ipak nešto znači. Kao i dolazak Baracka Obame u Normandiju 6 juna na proslavu dana D.
Za nas u Evropi, Obama donosi mnogo nade. On predstavlja lice Amerike koje smo uvijek voljeli: lice inicijative, hrabrosti, želje da se ide naprijed ka boljem svijetu, kaže Stephan Cachard.
Ali ova posjeta plažama u Normandiji nosi i specijalno značenje. Dok se njom obilježava oslobađanje Evrope od okupacijskih snaga nacističke Njemačke, također se obilježava i novo poglavlje u dugom i često zategnutom odnosu između Sjedinjenih država i Francuske.
2004, Obamin prethodnik je stajao rame uz rame sa tadašnjim francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom na proslavi 60-te godišnjice dana D. Taj trenutak je bio kratko olakšanje u teškim vremenima. Godinu dana prije, Sjedinjene države su predvodile još jednu invaziju, na Irak, kako bi se zbacio dugogodišnji diktator Sadam Husein. I Francuska se našla u prvom redu protesta i protivljenja tom ratu, koji je razljutio i mnoge Amerikance. Analitičar Jacques Mistral iz Francuskog Instituta za Međunarodne Odnose u Parizu kaže da su transatlantski odnosi pali na toliko nizak nivo koji nije viđen godinama. Iako su oni poboljšani u odnosu između dvije vlade, percepcija javnosti je, kaže on, druga stvar.
Uvijek je postojala velika razlika u francuskom poimanju, odnosno mišljenju evropske javnosti, između uvažavanja predsjednika i njegove politike i osjećanja ljudi prema Americi. Bivšeg predsjednika Busha nikada nisu cijenili na ovoj strani Atlantika iz više razloga, kaže Jacques Mistral.
Ali vremena, i lideri, su se promijenili. Istina je da još uvijek postoje područja u kojima se Washington i Pariz razilaze, kao što je slanje dodatnih snaga u Afganistan. Ali gospodin Mistral kaže da je percepcija važan dio u američko-francuskim odnosima, čak i ako postoje znatna razilaženja u politici.
U svakoj evropskoj zemlji, Barack Obama predstavlja primjer preporoda Amerike. Amerike koju svako voli, koja je u potpunom skladu sa njenim najvećim idealima. Jasno je da imamo sve više i više komunikacije, i to je dobro. Ali vlade i dalje imaju različite interese u mnogim slučajevima, kaže gospodin Mistral.
Manje od dva kilometra od mjesta Sainte Mere Eglise, Francine Duchemin se raduje posjeti predsjednika Obame Normandiji.
Svako je veoma sretan što će vidjeti gospodina Obamu i mogu reći da je odnos između francuske vlade i Sjedinjenih država mnogo bolji nego je bio tokom proslave 60-te godišnjice. Ali moje osjećanje je da je to samo politika. Ljudi zaista vole i cijene Amerikance, kaže Francine Duchemin.
Kada predsjednici Obama i Sarkozy ovdje budu obilježavali dan D, Amerikanci i Francuzi će također obilježavati i odnos koji je u posljednje vrijeme bio narušen, ali koji bi mogao, kao rezultat toga, izaći još jači.
