Uzgoj i prerada voća i povrća su ogroman
business u Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, berba voća, povrća i koštunjičavog
voća, kao što su orasi ili lješnjaci, zahtijeva puno ruku, a cijena ljudskog
rada raste. Uzgajivači se uz to susreću sa neodstatkom radnika i pojačanim
zahtjevima za sigurnošću na radu. Proizvodnja, za razliku od uzgoja pšenice,
kukuruza ili soje, ne može biti mehanizirana u velikoj mjeri i farmeri se
očajnički bore kako bi povećali proizvodnju i kvalitet bez povećanja cijena. Zbog
toga neki farmeri, za sada u eksperimentalnoj fazi, počinju primjenivati robotičku tehnologiju.
Jedna od takvih farmi, zapravo veliki voćnjak jabuka u Pennsylvania-i je dobar primjer za
priču na ovu temu.
Djeda Craiga Senovicha je
podigao voćnjak na nešto više od hektar zemljišta, zasadivši nekada davno 1.300
stabala jabuka.
"Sve su to patuljasta stabla. Ona su visoka oko 3 metra. Tom vrstom stabala moguće je mnogo gušće zasaditi istu površinu, odnosno i povećati urod" – kaže gospodin Senovich, inžinjer po profesiji.
On je instalirao irigacijski sistem, čije je vodene stanice i senzore u voćnjaku povezao sa svojim kompjuterom. Uz pomoć odgvovarajućeg kompjuterskog programa prati i zdravlje stabala. Nastoji poslove na farmi uklopiti u svoj radni dan, ali, kako kaže, mnoge radnjemora iz dana u dan ponavljajti što mu oduzima mnogo vremena:
"Bilo bi lijepo kada bi
barem travu mogao kositi i uklanjati automatski. Na to gubim puno
vremena."
To je jedan od razloga što je gospodin
Senovich rado primio naučnike sa univerziteta Carnegie Mellon. Oni donacije
američkog Ministarstva poljoprivrede koriste kako bi testirali određenu robotičku
tehnologiju i na Senovichevom imanju i drugim mjestima.
Direktor projekta Sanjiv Singh vjeruje da će košenje trave biti
lako automatizirati:
To vozilo je na pogon strujom i
kreće se vođeno sa dva laserska skenera montirana na prednjem braniku. Svaki skener
vrši 13 hiljada mjerenja u sekundi. Informacije odlaze u centar za kontrolu kretanja
vozila iz kojeg se onda reguliše brzina
i pravac.
Gospodin Singh ističe da dodatni senzori
mogu farmerima stalno davati podatke o stanju biljaka, vlažnosti tla ili
kemikalija i dodaje:
"Može se, recimo, pojaviti
problem u navodnjavanju, problem sa insektima ili drugom vrstom oboljenja
stabala. Farmer će to onda moći vidjeti, nakon što robot prođe voćnjakom, da postoji
određeni problem na koji mora reagirati."
Drugi projekat kojeg finansira
američko Ministarstvo poljoprivrede testira mrežu traktora bez posade u
voćnjaku naranči na Floridi.
Chris Dima, naučnik u Centru za
robotiku univeriteta Carnegie Mellon, kaže da će jedan čovjek na kompjuteru
nadgledati cijeli autmomatizirani vozni park.
"Traktori su potpuno
automatizirani, i čovjek je tu da im pomogne u slučaju da naiđu na
problem."
Gospodin Dima kaže da nije projektni
cilj razviti potpuno automatizirane operacije, nego integrirati tehnologiju u
svakodnevne potrebe farmera uz
pristupačnu cijenu:
"Pored dokazivanja da je to
moguće, trebaće još dosta raditi na smanjivanju troškova ove tehnologije, kako bi je
bilo moguće komercijalno prihvatljivo proizvoditi i koristiti .”
U međuvremenu, na svom imanju Craig Senovich promatra vozilo
koje se samo kreće između redova drveća. On se nada da će testiranja pomoći
unapređenju tehnologije i uzgajivačima voća i povrća omogućiti automatizaciju
koja će im uštedjeti i vrijeme i novac.
