U povijesnom kazalištu
Lincoln u Washingtonu, kazalištu koje postoji od 20-ih godina prošlog stoljeća,
održan je, ove godine, 16. po redu tradicionalni
program sjećanja na holocaust, najteži i
najveći ratni zločin počinjen tokom Drugog svjetskog rata.
Tema ovogodišnjeg
programa bila je "Preživjeli smo. Nastavljamo živjeti."
Posjetioce je kroz
program vodila Kerry Kennedy, kćerka bivšeg američkog senatora Roberta F. Kennedy-a, inače
osnivačica Centra za ljudska prava i
pravdu.
Programom se nastojalo
podsjetiti posjetioce na užase koje rat uzrokuje, ali također i na ljudsku
dobrotu kojom prijatelj pritječe u pomoć prijatelju u nevolji. Jedan od
govornika je bio i doktor Edib Korkut, nećak Derviša Korkuta, glavnog
bibliotekara Zemaljskog muzeja u Sarajevu,
čovjeka koji je od nacista 1941. godine sakrio i spasio svetu židovsku
knjigu Haggadah i godinu dana kasnije spasio život jevrejskoj djevojčici Miri
Papo.
Na kraju programa, gospodina
Ediba Korkuta smo upitali kako bi se po njemu mogao ponovo uspostaviti suživot
među narodima u Bosni i Hercegovini:
"Suživot je
apsolutno nužnost, nema nikakvog govora da ne mogu ljudi da žive zajedno u
civilizovanom društvu. Bilo ko ko je normalan i realan će shvatiti da je njegov
komšija komšija, da je građanin te zemlje kao i on, da treba da se međusobno
poštuju, da niko nikom ne ograničava svojinu, normalan privatni život. U zapošljavanju treba da svi budu jednaki, da u
društvenim aktivnostima zajedno sudjeluju, da jedni drugima pomažu kada je to potrebno.
Bosna definitivno nije korijen genocida, nije korijen mržnje. U Bosni se živjelo zajedno godinama, generacijama.
Kao što sam rekao, zaboravljanje prošlosti nije rješenje, ali ispravljanje
nepravde jeste…. i nadoknađivanje makar moralne nepravde je dobar korak u
smjeru ispravljanja onoga što se desilo. "
O programu čiji je
aktivan učesnik bio, o holokaustu kao zločinu koji se desio i kojem je govorio, gospodin Korkut je rekao:
"Najvažnije je očuvati sjećanje na prethodne genocide, na uzroke tih događanja, identificirati i krivci i žrtve, i one koji su pomagali…. što je bio i cilj ovoga skupa. Mislim da je važno da se stavi do znanja da te stvari nisu zaboravljene i da se neće zaboraviti, da se ne pokušava zataškati i zatajiti. Ukoliko se kaže prava istina i ukoliko se doprinese, koliko je moguće ispravljanju nepravdi, to može služiti kao neka vrsta upozorenja onima koji bi mogli takvo nešto pokušati i u budućnosti. Mislim da se rat u Bosni i desio zbog toga što se ljudi nisu sjećali. Pomoglo bi da su se sjećali prošlosti, da su razmišljali o tome šta su drugi uradili i činili radili u ratnim situacijama."
Gospodin Korkut je na
kraju razgovora za Glas Amerike poručio građanima Bosne i Hergevovine:
"Prvo i možda
najvažnije je da se ohrabre, jer Bosna ima budućnost. Problema ima jako puno,
ali oni se svi mogu riješiti. Način da se rješe je, sa jedne strane tolerancija
i opraštanje, a s druge strane istina i
pravedno razrješavanje problema. Nećemo dobiti ništa s tim da zaboravljamo, da
se pravimo da se nešto nije dogodilo, ne trebamo se praviti, ako je neko bio
zločinac, da nije bio zločinac."
Programu sjećanju na holokaust u kazalištu Lincoln prisustvovao je i ambasador BiH u SAD Mitar Kujundžić. Njegov osnovni dojam, na osnovu onoga što su rekli učesnici razgovora o holokaustu, je da ljudi trebaju više posvetiti vremena jedni drugima, da i cijeli narodi narodi trebaju posvetiti više pažnje jedni drugima, da su kontakt i dijalog načini da se to zlo što se dogodilo ne ponovi .
