U Afganistanui su žene su
ostvarile veliki napredak nakon američke vojne kampanje u kojoj je prije sedam
godina sa vlasti zbačen talibanski režim.
Primjera radi, a afganistanskom parlamentu
Afganistanke drže četvrtinu mjesta. Međutim, život mnogih mnogih drugih žena I
djevojaka i dalje je veoma težak, gotovo očajan. Talibanski militanti terorišu
i napadaju žene i djevojke koje rade ili pohađaju škole, siromaštvo i
zatucanost podjednako su okrutni neprijatelji.
O jednoj Afghanistanki koja se
tiho, ali uporno, bori protiv tih neprijatelja i hiljadama žena donosi
obrazovanje i zdravstvenu zaštitu govore redovi koji slijede.
Njeno je ime Sakeena
Yacoobi i ona, najjednostavnije rečeno, mijenja svijet u kojem živi i čini ga
boljim.
Od 1992. godine, kada
se gospođa Yacoobi uselila u Sjedinjene Američke Države, imala je ugodan život. Uz
ostalo, predavala je na fakultetu.
Desilo se da je
posjetila afganistanski izbjeglički logor u Pakistanu i srela se sa ženama i
djevojkama koje nisu imale ni toliko slobode da smiju izaći ni iz svoga šatora
u logoru.
"Bile su bolesne,
iscrpljene, depresivne, neobrazovane. I bile su u gomili, u logoru, u šatoru...
Kad sam ih posjetila, osjetila sam da upravo njima želim da pomognem..." –
prisjeća se prvog susreta sa njima."
Gospodja Yacoobi je
ubrzo zatim osnovala Afghanistanski institut za obrazovanje, i počela da radi,
prvo unutar logora, a zatim i unutar Afghanistana.
U sedam godina...
"... otkako je Taliban
zbačen, Institut ispomaže 150 lokalnih školskih i zdravstvenih centara širom
zemlje, kao što je pokazano u video materijalima UN-ovog Fonda za populaciju i
Bretta Williamsa iz organizacije Međunardna direktna pomoć."
U učionicama i
klinikama, obučavani su učitelji i ljekari, žene su sticale znanja potrebna i
za druge poslove, a djeca su učila da čitaju i pišu. Osnovna zdravstvena
zaštita više nije bila nedohvatna za djecu i žene.
"U
Afghanistanu najviše ispaštaju žene i djeca. I dok sam ja bila dijete, gledala
sam kako pate Afganistanske. Od deset žena koje su trebale da se porode, pet bi
umiralo, jer nije bilo ambulante za njih. Nije bilo doktora. Nije bilo
lijekova."
Gospođa Yacoobi je na
kocku stavljala i vlastiti život kad je u devedesetim godinama organizirala
ilegalne škole po kućama. Bilo je to u vrijeme kada su Talibani zabranili
školovanje djevojčica. I danas je
izložena terorističkim prijetnjama militanata. Prošle godine teroristi su,
primjera radi, kiselinom zasipali djevojačke škole. Pokušava preduprijediti
i spriječiti fundamentalističku
opoziciju, posebno muškarce, da na
njihov, ekstremistički način, interpretiraju
ono šta Koran podučava o mjestu i položaju žena u društvu.
"Imali smo citat iz Qur'an-a koji
kaže da su žene ravnopravne muškarcima, da su i muškarci i žene stvorene od
Boga. I kad to nađemo u Qur'an-a, koji bi religijski vođa mogao nešto da prigovori... Oni tada samo
šute... i polako uče... i mijenjaju se..."
Njen otac nije imao
nikakvog obrazovanja, kaže gospodja Yacoobi, ali je želio da njegova kći bude
obrazovana, i dao joj je punu slobodu da sama izabere svoj put. I druge
afghanistanske žene treba da imaju iste takve šanse, ističe ona.
I drugi vjeruju u to,
te je gospodja Yacoobi nedavno u New Yorku
dobila nagradu Henry R. Cravis, uz novčani iznos od 250.000 dolara,
namijenjen njenom daljem radu.
"Svakoga dana ja vidim rezultate
obrazovanja, i to je ono što me snažno motivira da nastavim. Ova nagrada me
hrabri u uvjerenju da će na hiljade žena
postati lideri u svojim sredinama."
Odmah nakon ceremonije dodjele nagrade, gospođa Yacoobi se vratila svom poslu u Afghanistanu. Opasnost za njen život je i dalje velika. Nedavno su u Kandaharu jednu aktivistkinju i jednu zapovjednicu ženske policijske jedinice ubili pripadnici talibanski snaga. Gospođa Yacoobi ima zaštitu, porodicu je, radi sigurnosti, prebacila u Sjedinjene Države.
Ona ostaje, kako kaže, tamo gdje je najpotrebnija i najkorisnija.
