Stanje na tržištu rada u BiH je alarmantno, ocjena je državne Agencija za rad i zapošljavanje. Oko pola miliona Bosanaca i Hercegovaca je nezaposleno. Svjetska ekonomska kriza konačno dobija svoje konkretne pokazatelje i u BiH - za četiri mjeseca, od oktobra prošle godine, registrirano je da je bez posla ostalo oko 14.000 osoba. Programa i mjera koje bi ublažile posljedice krize nema.
Jasmina Osmanković ima 24 godine. Plaćom koju je zarađivala radeći u slastičarni, izdržavala je porodicu. U biro za zapošljavanje općine Novo Sarajevo danas predaje radnu knjižicu. O tome kaže:
„Inače sam hotelijersko-turistički tehničar, a pošto to nisam mogla da nađem, pošla sam da radim u slastičarni. Radila sam godinu i po i zaposlila sam se preko jedne prijateljice. Samo su rekli – od danas više nećeš raditi zato što imamo slabo posla – i to je to."
Zajedno sa Jasminom, od oktobra prošle do marta ove godine, bez posla u BiH je ostalo, kako rekosmo, oko 14.000 hiljada osoba. Sa radnih mjesta u inostranstvu, uglavnom iz Slovenije i Hrvatske, otpušteno je oko 1.700 državljana BiH.
Huso Sarić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH, ističe:
„Stanje po pitanju otpuštanja radnika, kako i državi tako i u inostranstvu, je alarmantno. Mi imamo državnu vladu, imamo entitetske vlade, imamo kantonalne vlade i zajedno sa poslodavcima jednostavno mora se napraviti strategija suzbijanja ove situacije. Ja ne vidim da naša zemlja uopšte ozbiljno radi ovaj posao, iskren da budem."
Državna Agencija za rad i zapošljavanje nema programe i mjere koje bi bar minimalno zaštitili otpuštene radnike i radnice. Pravdajući se zakonskim okvirom po kojem su zaduženi samo za rad i zapošljavanje bosanskohercegovačkih građana van zemlje, odgovornost prebacuju na ….nezaposlene.
Gospodin Sarić je izričit:
„Agencija za rad i zapošljavanje BiH ima zakonsku djelatnost i ona to radi. Samo napišite tako. I to je tako. Aktivnu ulogu u zapošljavanju trebaju da vode nezaposlene osobe. Zavod za zapošljavanje vrši posredovanje prilikom zapošljavanja."
Ni iz Vijeća ministara nema vijesti koje bi dale nadu nezaposlenima i onima koji svakog dana iščekuju otkaz. Programa i mjera za zaštitu radnika i radnica nema, a predsjedavajući Nikola Špirić novinarima se požalio da su mu ruke vezane jer je zapošljavanje, po zakonu, nadležnost entitetskih vlada:
„Ovo nije vlada, ovo je Savjet ministara i postoje ingerencije koje su ustavna nadležnost Vijeća ministara. Borba za ekonomiju, za socijalu, za radna mjesta je nadležnost entitetskih vlada. Dakle, mi nemamo ni politike zapošljavanja na državnim nivou, da bi bili mehanizmi na raspolaganju Vijeću ministara. Ja se mogu složiti s vama da treba imati tu politiku, ali za to treba politička saglasnost."
Dok se zakonom zaštićeni i dobro plaćeni funkcioneri bosanskohercegovačkih vlasti iz fotelja prepucavaju šta je čija nadležnost, redovi na biroima su sve veći. I svi koji čekaju mogu vam ispričati priču sličnu Jasmininoj:
"Pa jeste…. sad mi jeteško, pošto živim s mamom i s bratom… Mama nema nikakav konkretan posao, nego onako nešto usput, a brat još ide u osnovnu školu."
Jasmina ni od biroa ne očekuje pomoć u pronalasku novog posla. Važno joj je da ima bar zdravstveno osiguranje, a onda će se, kaže, već nekako snaći. Kao i za mnoge prije ili poslije nje, to najvjerovatnije znači da će morati pristati da porodicu izdržava radeći „na crno".
