Postoje samo dva načina
da se stigne na Antarktik… brodom ili
avionom. I ni jedan od njih nije lagan. Ipak, Antarktik je sad pristupačniji
nego ikad i postao je "ono pravo" mjesto za avanturistički nastrojene
turiste.
U turističkoj sezoni 2007/2008. postavljen je rekord sa
više od 46.000 turista koji su posjetili Antarktik. To je dvadeset puta
više posjetilaca nego, recimo, 1983. godine.
Ekolozi su, međutim, vrlo
su zabrinuti zbog utjecaju kojeg turistički prodor može imati na prostor oko
zemljinog južnog pola.
Urugvajski ekolog
Rodrigo Ponce de Leon smatra das u najveći
su problem turistički brodovi, iz koji može i, uglavnom, i curi benzin ili nafta, Čak
i sasvim malo istjecanje može imati pogubne posljedice. Najranjivija morska
vrsta je kril, račić sličan škampima koji je osnova u lancu ishrane na
Antarktiku, ističe de Leon.
"Kril je veoma važan za
sav život ovdje. Ne samo za nas, nego i za ptice, poput pingvina, pa i za ribe
i sisare..."
Međunarodno
udruženje turističkih operatora za
Antarktik priznaje da tamo već vlada prilična gužva, posebno na Antarktičkom poluotoku.
Premda je broj brodova koji u tamošnju luku može uploviti u određeno vrijeme
ograničen, nema ograničenja po veličini, a brodovi su sve veći i veći.
Zemlje potpisnice
Antarktičkog sporazuma, po čijim odredbama koje i upravljaju "ledenim
kontinentom," razmatraju mogućnost da uvedu zvanična ograničenja za turizam.
Sve veći broj turista
nije, međutim, jedina briga. Na okoliš utječe i sve veće širenje istraživačkih
stanica. Sad ih ima više od 60, a šef čileanskog Antarktičkog instituta Jose
Retamales kaže da se mnoge, ako ne i sve stanice, i dalje proširuju:
"Polovine zgrada koje sada postoje nije bilo ovdje
prije 5 godina. Kineska stanica, korejanska stanica…, sve se one proširuju i
dograđuju. Mislim da nam treba toliko istraživačkih stanica na Antarktiku."
Ipak, nema zemlje koja
bi bila voljna da odustane od već uspostavljene stanice uprkos tome što često
rade istovjetne eksperimente i onda razmjenjuju iste informacije.
Istraživači na
stanicama ipak nastoje da umanje negativan efekat svog rada na okolinu.
Recikliranje otpadaka je sada već standardna operativna procedura, a stanice
traže i ekološki čišće načine grijanja.
Turističke posjete, ili
pak rad i život na Antarktiku, istraživači i ekolozi to znaju bolje nego iko drugi, je ogroman ekološki izazov. Hladne temperature
dugo, gotovo vječno, čuvaju i pozitivne
i negativne posljedice ljudskog utjecaja na prirodu.
