Pred ekonomski summit 20 najrazvijenijih zemalja svijeta, ekipa televizije američke agencije vijesti Associated Press je posjetila BiH i u Vogošći i Sarajevu zabilježila priču o stanju ekonomije u BiH. Za Glas Amerike pripremio Omer Vatrić.
Kako se produbljuje globalna
recesija i širom svijeta povećava
nezaposlenost, ekonomski eksperti upozoravaju da bi moglo biti i gore. I dok su
svjetski lideri u Lonodonu tražili rješenje za globalno opadanje ekonomije, za
neke u Evropi bijeda i sirotinja je već godinama svakodnevna realnost, mnogo
prije ove financijske krize i problema sa kreditima.
Almija Muminović, 54-ro godišnja
udovica koja sada živi u Vogošći, još uvijek kao izbjeglica, o kreditima i bankovnim
računima ništa ne zna.
"Ne, ne, ja nemam račun. Ne
razumijem. Kako bi ja mogla imati račun", kaže ona.
14 godina nakon rata ekonomija u
BiH je još uvijek u ruševnom stanju. Nezaposlenost je zvanično 43 procenta.
Novi izvještaj svjetske banke ne nudi nimalo svijetlu sliku budućnosti,
najavljujući rast nezaposlenosti, smanjivanje izvoza i ulaska gotovine, koju
ljudi iz BiH iz inostranstva šalju u zemlju svojim rodjacima.
"Mi imamo malu kastu
ekstremno bogatih ljudi i armiju siromašnih. 14 godina nakon rata mi, ustvari,
još nismo našli riješenje za ključni problem, a to je nezaposlenost, kaže
Perica Jelečević, ministar rada u Federaciji BiH.
Kao i druge ekonomije u
tranziciji, gotovo je sigurno da će BiH, doživjeti drastično smanjivanje rasta
društvenog proizvoda. Iz Svjetske banke, navodi Associated Press, taj bi pad
ove godine moglo dostići 70 procenata.
Almija Muminović je imala kravu,
ali ju je morala prodati da bi platila kiriju za kuću u kojoj živi. Sada živi
od 190 dolara penzije, uzgoji nešto povrća i ima nekoliko koka.
"Ja jedino znam pljunuti u
ruke i raditi. Na ovoj srpskoj zemlji ja radim od kada sam izbjeglica. Samo
patnja, to je to", kaže Almija Muminović.
Godine rata, razarenja i smrti
teško je nadoknaditi. Zvanične procjene govore o 113 hiljada poginulih.
"113 hiljada to je veliki
gubitak ljudi. Nemoguće je kompenzirati toliki gubitak ljudi", kaže
profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, Fikret Čaušević.
Daytonski mirovni sporazum je BiH
podjelio u dva autonomna entiteta i iz poslovne perspektive, proizveo ogromnu
birokraciju. Vlada je troglava hidra, sa tročlanim predsjedništvom, a vladine
agencije i lokalne institucije su često uvučene u etničko nepovjerenje, navodi Associated
Press.
Zvaničnici procjenjuju da
istinska nezaposlenost nije 43, nego oko
22 procenta, sobzirom na sivu ekonomiju koja smanjuje poreske prihode i da bi
osigurala sredstva za socijalnu i zdravstvenu sigurnost država od plata
zaposlenih uzima 68 procenata.
"Ekonomske krize su vrlo
često medju pokretačima političkih previranja, čak i ratova", podsjeća
profesor Čaušević.
Malo ko očekuje novi sukob, ali mnogi ukazuju na mogućnost
socijalnih nemira.
Oko 550 hiljada ljudi, 15
procenata ukpnog stanovništva je izbjeglo iz BiH u druge zemlje, i sada šalju
novac u zemlju. Procjenjuje se da to čini 23 procenta ukupnog društvenog
proizvoda. 2007 je to bilo oko 2,4 milijarde dolara.
Ali kako se povećava
nezaposlenost u Americi i Zapadnoj Evropi ti bi prihodi mogli znatno opasti.
Uprkos teškoćama za pokretanje
poslova, u zemlju je stiglo nešto stranih investitora, privučenih, izmedju
ostalog oslobadjanjem preza u prvih pet godina.
Mada su prosječne plate oko 450
dolara, moglo bi doći do njihovog daljeg padanja, sa usporavanjem ekonomije.
Članstvo u EU je još najmanje deceniju daleko, piše Associated Press.
"Mislim da će nas globalna kriza u drugom dijelu ove godine jako pogoditi, možda će nas to opametiti da vidimo šta radimo", kaže ministar Jelečević.
