Linkovi

Problem nije da nemamo strategije za Afganistan, nego  da imamo 41 različitu strategiju 

  • Tresha Mabile

Kada su Sjedinjene Države počele operaciju "Trajna sloboda", kao odgovor na terorističke napade 11. septembra 2001., nije bilo mnogo pitanja oko misije - cilj je bio ukloniti talibansku vladu koja je pružala utočište al-Qaidi. U toj misiji, Amerika je imala simpatije svijeta i punu podršku NATO članica. Više od sedam godina kasnije, priča je drukčija kaže u svom izvještaju Tresha Mabile iz TV Ashna-e, programa Glasa Amerike na Dari i Pashtu jeziku.

Sjedinjene Države i njeni evropski saveznici se slažu u jednom - stanje u Afganistanu se pogoršava i kurs se mora promjeniti.

Misija, medjutim, ostaje nejasna.

David Kilcullen je bivši zvaničnik australijske armije i ekspert za borbu protiv pobunjenika koji je tijesno suradjivao sa američkim generalom Davidom Petraeusom u Iraku. On kaže da napore NATO-a umanjuje nedostatak koordinacije.

"Problem nije u tome da mi nemamo strategije za Afganistan, nego u tome da imamo 41 različitu strategiju, jednu za svaku zemlju ovdje. Takodjer imamo različite strategije borbe protiv narkotika, pobunjenika, terorizma, organizovanja vlasti i razvoja. Mnogo je učesnika i svi rade po svome", kaže Kilcullen.

Gilles Dorronsoro je francuski ekspert za sigurnost i politiku u Afganistanu, posebno oko uloge medjunarodnih snaga za Afganistan. On kaže da je NATO pao na testu u Afganistanu.

"NATO je najveća žrtva u afganistanskom ratu. Mi, ustvari, ne gradimo neku vrstu blistave demokracije. I više od toga, nakon sedam godina mi nismo izgradili ni osnove nečega što bi se moglo zvati državom."

Dorronsoro i drugi kritičari kažu, mada je NATO prihvatio ulogu stabiliziranja zemlje nakon zbacivanja Talibana, misija je promjenjena 2003., kada su Sjedinjene Države većinu svojih snaga i pažnje okrenuli prema Iraku.

Pobunjenici su počeli da jačaju, kao i trgovina drogama, uz evropske vojnike koji su bili nepripremljeni ili nisu trenirani za borbu sa gerilcima, kaže Dorronsoro.

"Jedina vojska koja je zaista utrenirana je britanska. ali ni oni nisu uspjeli u pokrajini Helmand. Čak ni tu nema uspjeha, i sada uvidjamo, i to je ključni problem, da ovaj rat sve više i više postaje američki rat. Američki vojnici, očito, postaju većina", kaže on.

Obamina administracija je počela reviziju američke strategije u Afgaistanu odmah nakon njegovog ulaska u Bijelu kuću. U medjuvremenu je Obama najavio slanje dodatnih 17 hiljada američkih vojnika, a danas još 4 hiljade.

Medjutim, neke članice NATO-a, pod pritiskom domaće javnosti, razmatraju napuštanje Afganistana.

"U 2011. će se povući Kanadjani, vjerovatno i Holandjani. Mogle bi se povući i neke zemlje jugoistočne Evrope, Italija, Španija. Nisam siguran da će u naredne tri godine biti Evropljana u Afganistanu", kaže Gilles Dorronsoro, evropski ekspert za Afganistan.

Govoreći nedavno u NATO-u, američki potpredsjednik Joe Biden je rekao da su i Amerikanci i Evropljani zabrinuti ratom. Medjutim, naglasio je, svi moraju ponijeti odgovornost i boriti se protiv opasnosti u regionu.

"Mi znamo da su iz istog područja ekstremisti, stvarno, planirali svaki značajniji teroristički napad u Evropi nakon 11. septembra i napad u Mumbaiju. Mi znamo da je to isto područje na kojem se al-Qaida i njeni ekstremistički saveznici regenerirarju i planiraju nova zlodjela protiv nas", rekao je Biden.

Istraživanja pokazuju da američka javnost podržava slanje dodatnih vojnika u Afganistan, ali nije jasno koliko još godina, vojnika i novca žele tamo uložiti.

"Mislim da to još ne znamo. Mislim da Amerikanci imaju više tolerancije prema ratu nego što nam se nekada čini. Ono što Amerikanci ne žele su gubici bez nekog napretka. Mislim da će biti teško održati podršku, kada imate osjećaj da udarate glavom u zid i dan za danom gubite ljude, a ne vidite nikakvog opipljivog napretka", kaže David Kilcullen, ekspert za borbu protiv pobunjenika koji je tijesno suradjivao sa američkim generalom Davidom Petraeusom u Iraku.

XS
SM
MD
LG