Mnogi zagovornici unapređenja,
zaštite i poštivanja ljudskih prava zamjeraju američkoj državnoj tajnici
Hillary Clinton da je umekšala kritike i čvrstoću stavova Sjedinjenih Američkih
Država prema stanju ljudskih prava u Kini. Bio je to i neposredan povod za
rasprave o američkoj ulozi u promoviranju ljudskih prava upravo u vrijeme kada
kritičari kao jedan od primjera američke nedosljednosti navode zlostavljanja
zatvorenika u iračkim i drugim zatvorima.
Primjera radi, u
Nepalu, kao i u drugim dijelovima svijeta, tokom marta prosvjednici su
obilježili 50. godišnicu neslaganja i otpora Tibetanaca vladavini kineskog
režima. Oni koji pružaju podršku težnjama Tibetanaca optužili su gospođu
Clinton da nije bila dovoljno odlučna u postavljanju pitanja ljudskih prava u
razgovorima sa kineskim zvaničnicima tokom prve službene posjete toj zemlji.
Američka državna tajnica, pak, tvrdi da
Sjedinjene Države nisu odustale od čvrstog stava:
"Sa Kinom se ne
moramo se slagati o tim pitanjima, ali otvoreni razgovori biće i dalje ključni
dio spoljne politike. Ljudska prava su dio našeg ukupnog diplomatskog
djelovanja."
Thomas Melia,
predstavnik Freedom House-a, ističe da američki diplomate moraju, u saradnji sa
drugim najuticajnim zemljama, potezati takva pitanja, čak i ako to znači odustajanje
od nekih drugih zahtjeva:
"Ono što želimo je
stalan angažman naše i vlada drugih uticajnih država da pokažemo da su ta pitanja za nas bitna."
Zagovornici zaštite
ljudskih prava ističu da su zlostavljanja
u zatvoru Abu Ghraib, prvođenje tortura u zatvoru Guantanamo i
maltretiranja u drugim sličnim objektima pod kontrolom Amerikanaca, vrlo
nepovoljno uticali na snagu i vjerodostojnost američkih zalaganja za poštivanje
ljudskih prava.
Iz organizacije Human
Rights Watch, vrlo glasnog zagornika unapređenja i poštivanja ljudskih prava
upozoravaju upravo na takve momente, a Joe Stork,
predstavnik HRW-a, kaže:
"Zbog toga SAD ne stoje
vrsto na nogama i biće potrebno određeno vrijeme da se vrate na stabilno
tlo."
Drugi pak odaju priznanje američkoj vladi za izvođenje na sud odgovornih za zlostavljanja u Abu Ghraib-u i upućuju pohvale američkim medijima koji su obznanili dešavanja u tom zatvoru.
Bivša američka državna tajnica Condoleezza Rice 2005. godine tražila je od egipatske vlade da
osigura slobodne i poštene predsjedničke izbore. Izbori su, međutim, protekli
uz brojne proteste, onemogućavanja opozicionih stranaka i kandidata, ali i bez
američkih reakcija na takva zbivanja. Ti, egipatski, i izbori u Saudisjkoj
Arabiji bili su na neki način povijesni. U odnosu na dnevno reagiranje, ili
reagiranje od slučaja do slučaja, mnogi stručnjaci smatraju mnogo boljim
opredjeljenjme dugoročno
fokusiranje na političke reforme i
suptilan diplomatski pristup.
Sa takvim pristupom
slaže se i gospodin Melia i dodaje:
"To je uvijek veliki izazov
za diplomate.... kako djelovati da pokažemo koliko smo ozbiljno zainteresirani
za pitanje ljudskih prava."
Ipak, pogledi na ton i
praksu djelovanja američkih diplomata se razilaze.
Christian Brose,
urednik magazina Foreing Policy, smatra da bi diplomate o reformi ljudskih
prava trebalo da govore kao o mudroj odluci, a ne da zahtijevaju:
"Sjedimo za stol i
recimo - ljudska prava su prioritet za Ameriku. Bilo bi dobro da i za vas budu
prioritet."
Gospodin Stork, pak,
smatra da Amerika dobre odnose sa drugim državama mora uslovljavati i
unapređivanjem ljudskih prava:
"Moramo drugima staviti
do znanja da shvate kako poštivanje ljudskih prava može biti dobro za te
odnose, kako produktivni naši odnosi u tom slučaju mogu biti."
I jedni i drugi se
slažu da ljudska prava moraju ostati integralan dio američke spoljne politike.
Gospodin Melia naglašava:
"To je podjenako bitno
za nas kao zemlju i za naše aspriracije da svijet učinimo boljim."
On dodaje da administracija predsjednika Obame mora razgovorima i pregovorima o ljudskim pravima dati unikatan pečat. Upravo je povijesni izbor gospodina Obame za američkog predsjednika njegov najjači argument o prenostima slobodnih društava.
