Administracija novog američkog predsjednika Baracka Obame, sudeći po mnogim naznakama, spremna je na korake koji bi mogli dovesti do nastavka političkog dijaloga sa Sirijom. Ključni korak, slanje ambasadora SAD u Damask tri godine nakon što je povučen, ipak ostaje pod znakom pitanja, s jedne strane, dok posjeta predsjedavajućeg senatkog odbora za spoljne odnose Johna Kerry-a na čelu visoko rangirane američke delegacije, s druge strane, podstiče govorkanja da bi do približavanja Washingtona i Damaska moglo doći.
Nakon nekoliko godina vrlo zahlađenih odnosa, to priližavanje neki analitičari porede sa dobro poznatim sirijskim nacionalnim plesom dabkehom. Kretnje plesača su zamršene, kreću se napred, nazad, svaki od njih u različitim pravcima.
Posjeta delegacije američkog Kongresa, tri godinje nakon što je prethodni predsjednik, George W. Bush, povukao ambasadora SAD je jasan korak naprijed. Osim toga, Washington je odobrio prodaju rezervnih dijelova za dva strarija aviona Boeing 747, kao i transfer određenih novčanih iznosa iz Sjedinjenih Država sirijskim dobrotvornim organizacijama. U američkim medijima dosta je napisa da bi narednih tjedana mogao biti nominiran i američki ambasador u Siriji.
Marwan Kalaban, profesor univerziteta u Damasku, procjenjuje da se odnosi dvije zemlje, od kako je predsjednik Obama preuzeo Bijelu kuću, poboljšavaju, ali i ističe da još uvijek nije potpuno jasno u kom obimu:
„Posjeta senatora Kerry-a, druga posljednjih godina, je značajan znak tog unapređenja jer je gospodin Kerry član Demokratske stranke, stranke koja sada drži Bijelu kuću i ima većinu u oba doma američkog Kongresa."
Drugi analitičar, profesor univerziteta Oklahoma Joshua Landis, inače i voditelj poznate web-stranice Syria Comment, misli da je u Damasku sada uočljiv optimizam i uvjerenje da se radi o velikim promjenama u posljednih nekoliko tjedana:
„Odnos Sirije prema Obami kao predsjedniku je pun nade. Sirijci se nadaju najboljem i, naravno, spremni su i na najgore, jer Sirija je imala dosta vrlo loših iskustava sa SAD. Odnosi sa Amerikom uvijek su bili mučni."
Ključni politički i spoljno-politički cilj Sirije je, kako to ističe predsjednik Bashar al Assad, povratak Golanske visoravni koju Izrael još uvijek drži okupiranom, visoravni čiji se vrhovi jasno vide iz Damaska, udaljenog samo sedamdesetak kilometara.
„Bivši izraelski premijer je svojevremeno više puta ponovio da želi mir. Riječ mir vezana je riječ zemlja, što znači vraćanje cijele Golanske visoravni Siriji" – kaže gospodin Assad.
Paul Salem, voditelj Carnegie centra za mir za Srednji Istok čije je sjedište u Bejrutu, misli da bi nova izraelska tvrdolinijaška vlada mogla značiti korak nazad u izgledima za postizanje mira na Srednjem Istoku i za otopljavanja sirijsko-američkih odnosa:
„Mnogo napora uloženo je u izraelsko-sirijske mirovne razgovore prije nedavnih izbora u Izraelu, dosta toga u tim razgovorima čeka na ono što će biti kamen temeljac američkog angažmana prema Siriji i Izraelu. Mislim da je izraelskim izborima taj aspekt odnosa učinjen klizavijim, odnosno da će SAD sada morati tražiti načine približavanja Siriji, čak i ako Izrael nije spreman na dogovor „zemlja za mir," odnosno vraćanje Golana Siriji."
Gospodin Salem je siguran da administracija predsjednika Obame želi suradnju sa Sirijom. On takođe vjeruje da je Damask u proteklih nekoliko mjeseci ponešto i promijenio u svojoj politici da bi odgovorio američkim očekivanjima:
„Nema dilema da je nova američka administracija vrlo spremna na angažman sa Sirijom, da želi da Sirija nastavi mijenjati svoje političko ponašanje, sigurno je da je Obamina administracija zainteresirana za unapređenje odnosa sa Damaskom, da želi da Sirija igra mnogo pozitivniju ulogu u regionu."
Profesor Landis se slaže sa ocjenom gospodina Salema da je Sirija iskoračila veliki korak prema prilagođavanju nekim od dugo postojećih američkih zahtjeva, ali takođe vjeruje da Sjedinjene Države još uvijek očekuju da Sirija promijeni političke poteze koji iritiraju Washington:
„Više je bitnih stvari koje Sjedinjene Države žele od Sirije. Prije svega, da poštuje suverenitet Libana i naredne izbore u toj zemlji. Sirija još nije ni imenovala svoga ambasadora.... Uglavnom, ono što se sada dešava su koraci, više njih, koji znače izgradnju povjerenja jer niko nikom ne vjeruje baš previše."
Među analitičarima kretanja na Srednjem Istoku kola jedna stara rečenica da će Sirija pristati na mir „ako cijena bude prava." Gospodin Landis vjeruje da je sirijskoj ekonomiji prijeko potrebna dobra finansijska injekcija i da je uklanjanje američkih sankcija dio zahtjeva koje Sirija usmjerava prema Sjedinjenim Državama kao uvjet unapređenja odnosa i, u konačnici, postizanja mira sa Izraelom:
„Ekonomski gledano, Sirija treba izaći iz vrlo teške situacije. Ekonomski, za sada Sirija nije toliko pogođena kao mnoge druge zemlje. Ali, sa slabom ekonomijom, Siriji neće biti teško da zapadne u ozbiljne teškoće."
Gospodin Landis tvrdi da Washington šalje višeznačne signale Damasku i da predsjednik Barack Obama nije toliko tvrd kada je u pitanju odustajenaje od mnogih ekonomskih sankcija nametnutih 2004. godine i kasnije. Posjetu gospodina Kerry-a i saglasnost za prodaju rezervih dijelova za sirijske Boeinge vidi kao izuzetak, a ne kao pravilo. Najgore po Siriju je, ističe gospodin Landis, ponovno imenovanje podsekretara u Ministarstvu finasija Stuarta Levey-a, čovjeka koji je bio odgovoran za primjenu ekonomskih sankcija prema Siriji i drugim takozvanim odmetnutim državama. Na zadržavanje gospodina Levey-a na staroj funkciji u novoj američkoj administraciji Damask, po uvjerenju profesora Landisa, gleda kao na jasan „pucanj u sirijski pramac."
