Sadašnji sukobi izraelske armije i Hamasovih militanata u Pojasu Gaze još jednom podrcrtavaju činjenicu da će naredni predsjednik SAD, sada je to Barack Obama, preuzeti Bijelu kuću u vrijeme velikih i opasnih izazova. Uz ratove u Iraku i Afganistanu, uz nestabilan Pakistan, sa Iranom i Sjevernom Korejom koji ne odustaju od ambicija da se domognu nuklernog naoružanja 44. američki predsjednik naslijeđuje brojne „vruće tačke" koje prijete općem miru i stabilnosti u svijetu. I gospodin Obama i George Bush, još sedam dana američki predsjednik, tokom tranzicionog perioda, prvog prenosa predsjedničkih ovlasti nakon terorističkih napada na SAD 11. septembra 2001. godine, u više navrata izrazili su odlučnost da, kada je pitanju nacionalna sigurnost, ne dozvole da Sjedinjene Države budu ugrožene.
Da li je taj dio ukupnog procesa tranzicije obavljen na odgovovarajućem nivou?
Predsjednik Bush ostavlja iza sebe nedovršenim ratove u Iraku i Afganistanu i globalni rat protiv terora. U noći kada je izabran, Barack Obama je istakao potrebu borbe protiv neprijatelja Amerike i očuvanja zemlje bezbjednom:
„One, koji bi da obore svijet na koljena, mi ćemo poraziti. One koji se zalažu za mir i sigurnost mi ćemo podržati."
Gotovo istovremeno gospodin Bush je obećao sveobuhvatan i gladak prenos ovlasti:
„Osigurati da tranzicija bude što tečnija je moj prioritet do kraja mandata."
Članovi administracije predsjednika Busha svestrano su informirali članove Obaminog tima za nacionalnu sigurnost o svim bitnim odbrambenim, obavještajnim i diplomatskim pitanjima i predočili im sveobuhvatne izvještaje o konfliktnim zonama, te planove i opcije nužne za slučaj izbijanja internacionalnih kriza tokom prvih mjeseci Obamine administracije.
Odlazeći savjetnik za nacionalnu sigurnost Stephen Hadley smatra da je takav napor bez presedana bio nužan, jer se tranzicija dešava, prvi put u posljednjih 40 godina, u ratno vrijeme:
„Mislimo da je, u ovom aspektu tranzicije, bilo izuzetno važno upoznati one koji dolaze sa čim se suočavaju, sa postojećim političkim opcijama, postojećim relacijama, sredstvima i polugama koje im stoje na raspolaganju.... upoznati ih, na kraju krajeva, šta mi iz odlazeće administracije mislimo da bi mogli biti izazovi sa kojima će se vrlo brzo sudariti."
Pojedini analitičari, primjera radi Anthony Cordesman , specijalista za pitanja nacionalne sigurnosti, smatraju da postoje i dodatni motivi:
„Svaka admnistracija zaista nastoji sva bitnja saznanja prenijeti tranzicionom timu jer je, uz ostalo, sasvim razumljivo da želi da politika koju je vodila bude nastavljena."
I obrnuto, dolazeći Obamin tim, i to je sasvim razumljivo, želi biti u poptpunosti informiran. Naravno, ističe gospodin Cordesman, bez obaveze da slijedi sve moguće preporuke.
Tokom predizborne kampanje gospodin Obama je vrlo često kritizirao pojedine odluke predsjednika Busha, posebno iz domena nacionalne sigurnosti. Gospodin Bush je pak, jasno isticao, da bi John McCain, kandidat Republikanaca, bio mnogo iskusniji kao vrhovni vojni zapovjednik. Nema, međutim, nikakvih naznaka da su informacije prenesene na Obamin tranzicioni tim bile manje detaljne nego što bi bile da je McCain pobijedio na izborima. Jednostavno, Obami u naslijeđe ostaju mnoga otvorena pitanja i zvaničnici administracije predsjednika Busha su željeli biti sigurni da će novi predsjednik imati sve potrebne informacije.
Iz Obaminog tima za nacionalnu sigurnost nisu se javno oglašavali. Ipak, neki ugledni Demokrati pohvalno su ocijenili tranzicioni proces. Primjerice, Thomas McLarty, šef osoblja Bijele kuće u administraciji bivšeg predsjednika Billa Clintona, kaže:
„U ovo vrijeme i u ovim okolnostima, vrlo je bitno, sa stanovišta nacionalne sigurnosti, imati tranziciju na najvišem nivou. Mislim da se to upravo dešava, da se tranzicija obavlja na vrlo stručan i profesionalan način."
Tim bolje za Baracka Obamu koji 20. januara postaje predsjednik i vrhovni vojni zapovjednik Sjedinjenih Američkih Država.
