Ova, 2008. godina je, u ekonomskom pogledu, počela znakovima slabljenja američke ekonomije. Uočljivog upozorenja da slijedi teška finansijska kriza nije bilo. Doduše, treba podsjetiti da je u februaru američki Kongres usvojio mjeru na osnovu koje je Amerikancima u narednih dva, tri mjeseca vraćen dio već plaćenog poreza na prošlogodišnje zarade. Osnovna svrha tog poteza bila je podsticanje potrošnje, kako bi tom povećanom potrošnjom bila podstaknuta proizvodnja i spriječena eventualna ekonomska recesija na koju su mnogi stručnjaci i analitičari već ukazivali.
U martu su se, međutim, počeli pokazivati znaci finansijskih nevolja i neuspjeha u spašavanju najvećih američkih investicijskih kompanija, kreditora kupnje kuća, banaka, osiguravajućih korporacija … lančano povezanih sa, do koji mjesec ranije, cvjetajućom industrijom izgradnje i prodaje kuća i stanova.
Investicije tih finansijskih kompanija su dovedene u pitanje kada su vrijednosti na američkom tržištu kuća počele da padaju, a veliki broj Amerikanaca sve teže i neurednije vraća uzete kredite.
Ekonomist Jeffrey Kling iz Instituta Brookings, poredeći ekonomiju sa pacijentom na klinici za hitne intervencije, kaže:
“Srčani udar se desio u oktobru kada je došlo do ogromnog zastoja u cirkulisanju novca kroz ekonomiju. To je bio trenutak kada su banke bile toliko preplašene da čak nisu posuđivale novac jedna drugoj ni kroz takozvane pozajmice preko noći. To ukazuje koliko su ljudi u tom trenutku bili u panici. Takvu paniku u Sjedinjenim Američkim Državama nismo vidjeli od 1930-ih.”
Strah od kreditiranja brzo se proširio izvan SAD, Evropom, Azijom i drugim područjima. Centralne banke mnogih zemalja su ubrzano intervenisale ubacivanjem dodatne gotovine u finansijske sisteme i spašavanjem propadajućih finansijskih firmi.
Njemačka kancelarka Angela Markel je jedna od mnogih lidera koji su izrazili razočarenje:
"Kreditna situacija nije sasvim zadovoljavajuća. Vlada je intervenirala, ali moramo uraditi još mnogo toga kako bi banke zaista radile to što se od njih očekuje - da daju kredite, da kreditiraju…."
U oktobru je američki Kongres odobrio 700 milijardi dolara za očuvanje likvidnosti američkih finansijskih firmi. Govoreći o poduzetim mjerama, američki ministar finansija Henry Paulson je upozorio:
"Mi nastavljamo kroz tešku finansijsku krizu i, mada ostvarujemo napredak, put pred nama će biti težak."
Amerikance i potrošače širom svijeta možda tek očekuju najteži dani s obzirom da ekonomisti predviđaju produžetak recesije i povećan rast nezaposlenosti. Čitave industrijske grane, kao auto-industrija u Americi, nalaze se na rubu propasti.
Neki ekonomisti su trenutnu situaciju uporedili sa prijašnjom globalnim ekonomskom katastrofom, “Velikom depresijom” koja je Ameriku zahvatila 1930-ih godina. Gospodin King, takvo poređenje smatra preuranjenim:
“U ovom trenutku stopa nezaposlenosti u SAD je 6,5 posto, što nije ni blizu čak ni onoj iz 1981. godine, a kamoli nezaposlenosti od 25 do 37 posto koja je vladala 1930-ih.”
Novoizabrani američki predsjednik Barack Obama je obećao još agresivniji program otvaranja novih radnih mjesta kako bi stimulisao ekonomski oporavak i rast. Tim se planom, međutim, može za stotine milijardi dolara povećati već postojeći veliki nacionalni dug. Ironično, to je dug, u obliku riskantnih kredita za kuće, osnovnog uzroka sadašnje ekonomske i finansijske krize.
