Većina Evropljana je od početka bila oduševljena Barackom Obamom, mladim, energičnim čovjekom, koji je obećavao promjene, novi način vođstva, nove oblike i sadržaje partnerstva….
I njegov izbor, kao prvog Afroamerikanca, na položaj predsjednika SAD podstakao je pripadnike glavnih evropskih manjinskih zajednica da se zapitaju da li bi nešto takvo moglo da se dogodi u Evropi. Odgovor u najkraćem može glasiti - nade pripadnika etničkih zajednica u Britaniji i Francuskoj prepliću se sa određenom skepsom da još uvijek nije sazrelo vrijeme za tako nešto.
Grofica Patricia Scotland, britanski državni tužilac kaže da su američki predsjednički izbori bili veliki dan za demokratiju i da su pokazali ljudima različitog etničkog porijekla da je moguće ostvariti i najviši cilj:
“Barack Obama je pokazao i dokazao da talenat, energija, odlučnost, sposobnost i strast mogu da dovedu do najviših ciljeva i da nisu važni ni boja kože, ni izgled, ni religija, ni seksualna orijentacija. Njegov primjer je izuzetno snažan.”
Grofica Scotland je prva žena i prva crnkinja koja je postala britanski državni tužilac i najviši pravni savjetnik britanske vlade. Rođena je na Karibima i kao dijete doselila u Britaniju. Neki kažu da je ona najbolji primjer da pripadnici manjina mogu stići do vrlo visokih položaja u strukturi vlasti. Na pitanje da li bi i Britanija jednog dana mogla dobiti premijera-crnca, grofica Scotland odgovara:
“Apsolutno… da. Svjesna sam da sam prva žena vrhovni tužilac za 700 godina u Britaniji. Da ste pitali da li bi jedna žena mogla da bude imenova na funkciju poslije 700 godina čekanja, neki ljudi bi vjerovatno rekli da je to malo vjerovatno. A da bi na tom položaju mogla da se nađe neka crnkinja, odgovor bi bio “to je još manje vjerovatno.” Zato vjerujem da su promjene moguće…. apsolutno vjerujem.”
Britansko stanovništvo je bogata mješavina Britanaca i pripadnika etničkih manjina, porijeklom najčešće iz bivših britanskih kolonija. Potiču sa Kariba, iz Afrike, iz Južne Azije… U Londonu, u etnički mješovitoj četvrti Brixton, ljudi se pitaju kada će do njih stići promjene koje simbolizuje Obama:
“Definitivno, definitivno je moguće. Ako budemo imali crnačkog kandidata koji bi to želio na osnovu zasluga, ja bih ga podržao….”
“Vjerovatno ćemo vidjeti da će poslije Obame nekoliko obojenih ljudi doći do viših položaja, ali… koliko visokih? Mislim da će ovoj zemlji biti potrebno još 15 godina….” – neki su od odgovora koje je zabilježila novinarka Glasa Amerike.
Dobar primjer je i Francuska sa, također, brojnom populacijom doseljenika, uglavnom Arapa i Afrikanaca, koji čine između 10 i 15 odsto stanovništva od ukupno 60 miliona ljudi u toj zemlji. Pripadnici manjina u pariškoj četvrti Barbes različito razmišljaju o mogućnosti da u se Francuskoj desi isto što i u SAD:
“Ne vjerujem da ćemo sa tolikim rasizmom u Francuskoj izabrati crnog predsjednika. Ne vjerujem da se to može dogoditi ovdje….”
“S obzirom na uslove i socijalnu situaciju ovdje u Francuskoj, mislim da bi bilo pravo čudo da se tako nešto desi….” – govore oni pesimistični.
“Vidite…, Francuzi su shvatili… zašto da ne? Uvjeren sam da su to sada shvatili i da će od sada biti mjesta za crne ljude….” – reći će optimisti
Francuska se, inače, diči svojim modelom građanskog društva sa naglaskom na tome da su svi Francuzi, bez obzira na rasu, religiju i etničko porijeklo, ravnopravni. Međutim, pripadnici manjina često se osjećaju isključenim i žale se na manjak otvorenih mogućnosti, kaže Louis Georges Tin, portparol Savjeta udruženja crnačke manjine u Francuskoj:
“Francuska se ponosi svojim načelima jednakosti, ali u praksi stvari stoje sasvim drugačije. Znamo, na primjer, da je pet puta teže doći do posla ako ste crnac, ili ste arapskog porijekla.”
U promjenama se mora otići mnogo dalje, ističe George Pau Langevin, jedina crnkinja u francuskom nacionalnom parlamentu:
“Mi u Francuskoj moramo da se suočimo sa činjenicom da zaostajemo i da stvarno moramo da se borimo za to da se u parlament izaberu ljudi koji će odražavati presjek francuskog društva.”
Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, gde većina crnaca vuče porijeklo od bivših robova, pripadnici manjinskih naroda u evropske države pristizali su, useljavali se mnogo kasnije. Njihov process integracije u nove sredine življenja i rada teče sporo.
Stoga je vrlo je teško reći, ili procijeniti, da li će se i kada u Evropi desiti “Obama.”
