Demokratski svijet ovih dana bori se protiv zlostavljanja žena. Akcija koja se zove „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama “ trajaće do 10.decembra, Dana ljudskih prava. Taj vremenski kratki period obilježava su i u Bosni i Hercegovini koja, statistički dokazano, bilježi povećanje broja slučajeva zlostavljanih žena.
Ipak, ta vrsta nasilja na ovdašnjim prostorima vrlo često ostaje sakrivena u privatnom prostoru nasilnika i žrtve. Neki ljudi smatraju da posjeduju svoju suprugu, pa da samim tim imaju i pravo da joj urade što žele. To uključuje i fizičko i verbalno zlostavljanje.
Prisjećanje žrtava muževljevog nasilja je bolno:
„Kad me udario u stomak nogom… kad me gurnuo na vatru na šporetu… to je bilo ono baš moje, ja odlučim da pobjegnem….“U prošloj godini zabilježeno je 1.500 slučajeva nasilja nad ženama, a na sudu nije završila ni polovina. Zabrinjavajuće statistike govore da je svaka peta žena u zemlji bila žrtva nasilja.
Na takav podatak objavljen prije četiri dna na portalu lista „Dnevni Avaz" jedan čitalac je odgovorio komentarom:
“Žene su preuzele sve u svoje ruke u većini porodica, dobivaju svu muževu zaradu i rade šta hoće, šta im to još treba, sa ovim se pretjeruje...”
Društvo u kojem je dominantno primitivno shvatanje odnosa među ljudima puno je sličnih razmišljanja. Zlostavljane žene često su iznevjerene, ne štiti ih ni vlast, ni porodica.
One koje nemaju kuda, kriju se u sigurnim kućama nevladinih organizacija. Nakon toga, nerijetko zbog stambene ili finansijske ovisnosti, vraćaju se nasiliniku koji nikada ne biva adekvatno kažnjen.
Još jedna žrtva muževljevog nasilja kaže:
„Kad smo došli na suočenje, rek'o mi je da je dobio kaznu po članu 222, da je dobio 150 KM kazne.“
Bol od nasilja ostaje i nakon što se žrtva oporavi od fizičkih ozljeda. Velika je mogućnost da djeca koja odrastaju u takvim porodicama i sami postanu nasilnici.
Što se tiče vlade koja je odgovorna za suzbijanje nasilja nad ženama, njeni nadležni predstavnici 16 dana međunarodnog aktivizma koriste za sopstvenu medijsku promociju. Ministar za ljudska prava Safet Halilović nenadahnuto je pročitao cijelu jednu stranicu nenadahnutog govora. Rekao je, između ostalog, i ovo:
„Društvo treba započeti bespoštednu borbu protiv tradicionalnih predrasuda, ekonomske potčinjenosti žena i šutnje koja nerijetko obavija svakodnevne žrtve i onemogućava joj da izađe iz začaranog kruga nasilja.“
Mirjana Malić, članica parlamentarne Komisije za ravnopravnost polova istakla je, kako je rekla, značajan rad Komisije na ovom polju. Okupljenim novinarima potrudila se da objasni i šta je nasilje:
„Evo ja ću citirati šta o tome kaže Kofi Anan, donedavni sekretar UN-a. Nasilje protiv žena predstavlja možda najsramniji oblik kršenja ljudskih prava. I vjerovatno najviše zadire u sve društvene tokove. Ovaj oblik nasilja ne poznaje geografske granice, kulturni nivo i stepen bogatstva.“Direktorica Agencije vlade BiH za ravnopravnost polova Samra Filipović-Hadžiabdić najavila je državnu strategiju koja će se, kako tvrdi, ovih dana naći i pred državnim parlamentom na usvajanju. Ona priznaje i da nikada nije razgovarala sa nekom od žena koje se kriju u sigurnim kućama.
„Ja moram reći da je Agencija za ravnopravnost spolova bosanskoherecgovačkog Ministarstva za ljudska prava - kod nas je sve dugo pa i ovaj naziv - podržala niz aktivnosti NVO tokom ovih 16 dana aktivizma protiv nasilja kroz podršku raznim okruglim stolovima, publikacija i drugim aktivnostima nevladinog sektora.“
Kako rekosmo, 16 dana međunarodnog aktivizma protiv nasilja nad ženama završava se 10. Decembra, Dana ljudskih prava.
Šta poslije?
