Drastičan pad cijena nafte je utjecao na zemlje u kojima kompanije u državnom vlasništvu imaju ekskluzivno pravo na istraživanje i proizvodnju crnog zlata. Analitičari ističu da mnoge države koriste prihode od prodaje nafte kako bi postigle ideološke ciljeve i ojačale svoj uticaj. Pad cijena bi međutim mogao da utiče na takvu politiku.
Cijena nafte drastično je pala, sa rekordnih 147 dolara po barelu početkom godine na manje od 55 dolara u zadnje vrijeme. Analitičari ističu da to utječe na države - izvoznice nafte, koje prihode koriste za ostvaranje svojih ideoloških ambicija. Jačanje ruske vojske, kako se vjeruje, potpomognuto je novcem od prodaje nafte. Iran koristi svoje prihode da bi ojačao utjecaj na Bliskom istoku i suprostavio se sankcijama uvedenim zbog nuklearnog programa. Predsjednik Venecuele Hugo Chavez postao je dovoljno moćan i utjecajan da se suprostavi američkoj politici na Zapadnoj hemisferi, I to zahvaljujući stalnom prilivu prihoda od nafte. Pad cijena bi međutim mogao oslabiti moć vlada tih zemalja, kaže analitičar za energetska pitanja na univerzitetu Rice, Kenneth Medlock
Vlade, u ovoj situaciji, imaju problema da ostanu likvidne i da nastave programe koje su sprovodile ili započele kada su cijene nafte bile više. To, političare koji su na vlasti, stavlja u vrlo nezgodan položaj.
U Iranu raste zabrinutost da bi se zbog pada prihoda od nafte, zemlja mogla suočiti s ekonomskom krizom i to u trenutku kada se predsjednik Mahmoud Ahmadinejad priprema za izbore naredne godine. U Venezeli bi moglo biti igroženo finansiranje socijalnih programa i drugih inicijativa usmjerenih ka izgradnji socijalističke države predsjednika Chaveza. On je međutim nedavno, pokušao da umanji značaj pada cijena nafte.
Hugo Chavez, predsjednik Venezuele
Ne možemo govoriti o pobjedi. Ali možemo se suprostaviti krizi.I to ne samo se suprotstaviti, već I da nastaviti ulagati.
Opozicija u Venecueli je međutim ostvaraila značajne pobjede na lokalnim izborima prošle nedjelje, dijelom zahvaljujući strahovanju od pogoršanja ekonomske situacije.
Naftom u Venezueli, kao u mnogim drugim državama, raspolaže državna kompanija. Veliki broj zemalja zabranio je pristup zapadnim naftnim kompanijama, pozivajući se na mjeru poznatu kao nacionalni resurs. Naftni giganti poput Exxson Mobile sada imaju kontrolu nad mnogo manjim zalihama nafte, kaže direktor naftne kompanije Conoco-Philips James Mulva, i dodaje:
Državne kompanije posjeduju najveće zalihe nafte u svijetu, dok međunarodni naftni giganti kontroliraju manje od 10 posto svjetskih izvora nafte I plina.
Jedan od razloga za to leži u činjenici da pojedine zemlje vjeruju da državne kompanije mogu efikasnije zaštititi naftno bogastvo. Analitičar za energetska pitanja u washingtonskom institutu Cato, Jerry Taylor međutim smatra da postoji još jedan razlog:
Kada imate velike privatne korporacije koje stvaraju profit onda, u pojedinim dijelovima društva, podstičete moguć otpor političkom režimu. S obzirom na to da je proizvodnja nafte glavni izvor prihoda u velikom broju tih zemalja, posjedovanje naftnih kompanija u stvari pomaže u spriječavanju mogućeg razvoja opozicinog djelovanja.
Gospodin Taylor ističe da je ARAMCO iz Saudijske Arabije primjer efikasne i produktivne državne naftne kompanije, ali da su mnoge druge, poput meksičkog PEMEX -neefikasne I neproduktivne. Još jednom Kenneth Medlock sa Univerziteta Rice:
Te kompanije su u velikom broju slučajeva pokazale nesposobnost da razviju resurse na pravovremen i efikasan način. Međunarodni giganti su mnogo sposobniji za takvo što. Oni posjeduju adekvatan trgovinski podsticaj da pokrenu stvari.
Mogućnost vađenja većih količina nafte i povećanih prihoda mogla bi biti primamljiva za vlade, čime bi pružila šansa zapadnim naftnim kompanijima na uštrb politike nacionalnih resursa.
