Od smrti Josifa Visarionoviča Staljina prošlo je 55 godina. U njegovoj rodnoj Gruziji, zemlji koja se krajem ljeta i početkom jeseni našla u žiži svjetske javnosti, Staljinu se još uvijek iskazuje poštovanje, a muzej u Goriju, glavnom gradu, održava se uredno i sa ljubavlju….
No, priča o Gruzijcima i Staljinu počinje od Jamila Ziyadalieva koji ga već desetak godina oponaša i kaže da to radi sa ponosom.
“Govore mi da jako ličim na Staljina, i da bih se trebao oblačiti kao on. Prijatelji su mi kupili uniformu da bi sličnost bila što veća i da bih ih što uvjerljive podsjećao na njega.”
I tako je umirovljeni računovođa, i taksista s vremena na vrijeme, obukao, uniformu.
“Ne nosim uniformu kada vozim taksi, jer Staljin to ne bi volio” – kaže on.
Ziyadaliev voli da ga zovu Staljinom, a kao “Staljin” čest je gost na rođendanima, krštenjima i vjenčanjima. Dva puta godišnje, na godišnjice Staljinovog rođenja i smrti on odlazi u Gori. Tu se rodio pravi Staljin, kao Josif Džhugašvili. Grad čuva uspomenu da diktatora - malenu kuću u kojoj je nekada živjela Staljinova porodica i željeznički vagon u kojem je putovao kada je došao na vlast.
U Staljinovom muzeju nalaze se mnoge njegove stvari…. iz doba mladosti u kojoj je pisao poeziju…., iz vremena revolucionara koji je kovao zavjeru protiv ruskog carstva…, iz perioda u kojem je postao generalni sekretar sovjetske Komunističke partije i najmoćniji čovjek Sovjetskog Saveza.
Kustos muzeja Zeina Utašvili smatra da čuvati te eksponate, održavati muzej, ima svoj smisao:
“Staljin je dio sovjetske i svjetske povijesti. Prošlo je 55 godina od njegove smrti, ali su ljudi širom svijeta i dalje zainteresirani za tog čovjeka.”
Spominjanje Staljinovog imena izaziva brojne i oprečne reakcije. Za mnoge je bio graditelj komunističke imperije, čovjek koji je oblikovao Sovjetski Savez, pobijedio Hitlerovu nacističku armiju u Drugom svjetskom ratu, simbol protuže američkoj moći u postratnim godinama. Za većinu koja danas sagledava Staljinovu ličnost, on je bio nemilosrdni diktator koji je, gradeći kult ličnosti i nedodirljivosti, u smrt poslao milione osoba, mnoge i bez ikakve primisli da naškode njemu i njegovom Sovjetskom savezu.
Gospođa Utašvili će reći:
“Napravio je mnogo grešaka, ali i jednu jaku državu u teška vremena. U svakom skučaju, nije bio običan čovjek. Zašto bi ga zaboravili? On je dio naše istorije, naše kulture, naše tradicije.”
