Američki predsjednički izbori su, ustvari, više skupina pedeset i jednog odvojenog glasanja (50 država plus District of Columbija, odnosno glavni grad Washington, kao zasebna administrativna jedinica bez statusa savezne države), nego što su jedinstveni nacionalni izbori. Uz tu i neke druge, manje bitne specifičnosti, “electoral college” je najbitnija “stavka” na koju i predsjednički kandidati, i političke stranke i njihovi zvaničnici, i, naravno Amerikanci, moraju računati.
Milioni Amerikanaca će svoje glasove za narednog predsjednika dati slijedećeg utorka. Ipak, ti njihovi glasovi neće biti to što će jednog od dvojice kandidata direktno poslati u Bijelu kuću. U SAD izbor predsjednika se u konačnici ustvari odlučuje glasovima tog “elektorskog koledža,” odnosno indirektnim glasanjem.
Istovremeno sa prebrojavanjem glasova i pristizanjem rezultata sa izbornih mjesta, tokom izborne noći ljudi širom SAD će se fokusirati na mapu na kojoj su savezne države označene crvenom i plavom bojom, odnosno bojama stranaka koje građani u tim saveznim državama tradicionalno podržavaju, jednu ili drugu, Republikansku ili Demokratsku.
Svaka savezna država ima tačno određeni broj elektora, odnosno elektorskih glasova, kaže profesor Curtis Gans sa univerziteta American i dodaje:
“Elektora je onoliko koliko ima senatora i zastupnika u Kongresu. Kandidat koji na izborima osvaji najviše glasova ima podršku svih elektora - po principu pobjednik nosi sve.”
Elektori, članovi elektorskih
koledža saveznih država su obavezni poštovati volju stranke, neku vrstu
nepisanog pravila, i svoje glasove dati predsjedničkom kandidatu koji je
pobijedio u toj saveznoj državi, bez obzira bio Republikanac ili Demokrata.
Dvije su savezne države izuzetak od tog pravila, Nebraska i Maine. One glasove elektora raspoređuju proprocionalno prema procentima glasova koje su građani tih država dali jednom ili drugom predsjedničkom kandidatu.
Magični broj koji kandidata vodi u Bijelu kuću je 270 elektorskih glasova.
Ko će, Barack Obama ili John McCain, sakupiti taj magični broj znaće se 15. decembra. Ukupno 538 ljudi, elektora, će se okupiti u svojim saveznim državama i Washingtonu i oni će dati svoje glasove. “Electoral college” je zapravo tijelo koje po američkom ustavu bira predsjednika.
Stoga i profesor Dennis Johnson sa univerziteta George Washington ističe da su i Republikanci i Demokrati fokusirani samo na osvajanje većine od ukupno 538 glasova elektora.
“Kada razmišljaju o izbornoj strategiji, za njih je najvažniji broj 270, broj elektora koji vodi preko crte, u Bijelu kuću. Bilo koja kombinacija država koja rezultira brojem 270 je dobitna kombinacija koju žele postići.”
U praktičnom smislu, to znači da u preizbornoj kampanji stranke i njihovi različito pristupaju, kaže profesor Gans:
“Predsjednički kandidati i stranke u suštini polaze od broja država za koje vjeruju da će sigurno i broja država za koje misli da će ih izgubiti.”
U skladu sa tim procjenama dimenzioniraju svoje predizborne kampanje, a državama koje mogu pripasti bilo kojem od njih, i Republikanci i Demokarati ulažu najviše napora.
Države koje bi mogle da “odu” jednom ili drugom kandidatu ovdašnjom terminologijom nazivaju se “battleground states.” I kada su u pitanju ta “bojna polja” izbor je težak, teške su procjene gdje ići na teren, gdje se susretati sa građanima, gdje ulagati novac u oglašavanje, gdje ulagati dodatne napore da se osvoji polovina glasova, plus jedan glas više.
Ti “bojevi” ponekad dovedu do prave nacionalne drame. Tako je bilo 2000. godine kada je Al Gore, gledajući na nivou cijele Amerike, osvojio pola miliona više glasova birača. Ali na Floridi rezultat je bio tako tijesan da je počelo ponovno prebrojavanje. Obje strane su se sedmicama sporile oko pravilnosti načina naknadnog prebrojavanja i na kraju je izborni tim Georga Busha cijelu stvar predao Vrhovnom sudu…. i rezultati su poznati.
Obje stranke su se toliko “navikle” i stoje čvrsto “ušančene” u ovom “elektoralnom sistemu” da profesor Johnson kaže da ne vjeruje da bi u dogledno vrijeme moglo doći do promjene u proporcionalni sistem ili metod direktnog glasanja. Brojni amandmani na američki ustav su podnošeni na razmatranje članovima Kongresa, predlagana je i tražena zamjena principa elektorskog koledža direktnim izborom glasača. Ni jedan od tih amandmana, prijedloga ili zajtjeva do sada nije prošao oba doma Kongresa tako da će Ameirkanci i svog 44. predsjednika birati posredno.
