Prema rezultatima nedavnog istraživanja, većina Amerikanaca na sadašnju finansijsku krizu gleda kao na vrlo ozbiljan problem koji traži hitna rješenja. Većina ih nije nimalo sretna s prijedlogom zakona o otkupu finansijskih dubioza o kojem se raspravlja u Kongresu. Rasprava u kraćem zastoju jer je podosta je i kongresmena i senatora s obje strane koji ne misle isto.
"Govor predsjedavajuće Zastupničkog doma Nancy Pelosi bio je jednostranački" – jedna je od optužbi upućivanih od predstavnika Republikanske stranke.
"Zato što je neko povrijedio njihova osjećanja, Republikanci su odlučili kazniti cijelu zemlju" – uzvratio je drugi kongresmen, Demokrata.
I upravo tako. Kongresmeni, članovi Zastupničkog doma nisu se uspjeli usaglasiti i usvojiti paket mjera vrijedan 700 milijardi dolara. Iskusni analitičari će, međutim, reći da stvarni razlog neusvajanja može biti predizborni pritisak biračkog tijela saveznih država koje kongresmeni i senatori predstavljaju.
S druge strane, šta prosječni Amerikanci misle o finansijskoj krizi?
O tome govore troje prosječnih Amerikanaca, različite životne dobi i iskustva.
Archie Simpson, 88-godišnji penzioner iz Washingtona, kaže da je usvajanje paketa mjera spašavanja u nevolje zapalih finansijskih kompanija neophodno, ali da time nije sretan:
"Nisam ljut. Zgrožen sam. Mislim da je riječ o neodgovornom poslovanju kompanija."
Gospodin Simpson, pilot iz Drugog svjetskog rata i skoro 30 godina marinac, sa suprugom Robertom živi od tačno utvrđene vojne penzije. Njegova pozamašna ušteđevina uložena u dionice izgubila je 40 posto vrijednosti tokom sadašnje finansijske krize:
"Pohlepa je ono što me najviše brine. Pohlepa.... Ljudi nastoje strpati što više novca u džepove ne radeći svoj posao. Izostala je i kontrola. Ni to nije obavljano kako treba."
Supruga, Roberta Simpson, ne podržava usvajanje hitnih mjera. Odrastala je u vrijeme Velike depresije tridesetih godina, roditelji su je učili teškom radu i finansijskoj disciplini, vrijednostima koje su je vodile kroz život. Ona kaže.
"Davali su, zbog kamata, kredite i ljudima koji ih nisu mogli otplaćivati.... Ne mogu vjerovati da se to dešavalo ovih dana i godina. To je za mene nešto nestvarno."
Gospođa Simpson smatra da Amerikaci koji pošteno rade i racionalno troše trebaju biti zaštićeni i da usvajanje paketa hitnih mjera treba biti od koristi upravo takvim ljudima:
"Mi ne bi trebalo da platimo visoku cijenu otkupa tih gubitaka. Ne bi trebalo da nam se povećaju porezi da bi platili gubitke zbog ljudi koji su kupovali kuće i stanove koje ne mogu otplaćivati. Zaista sam ljuta zbog toga."
Lee Mitchem, studentkinja – postdiplomac na vašingtonskom univerzitetu Johns Hopkins, drugačije gleda na postojeću krizu.
"Ja sam optimista. Mislim da se možemo izvući."
Mitchemova je, prije početka postdiplomskog studija, šest godina radila u finansijskim intitucijama. U dionice je ulagala od tinejdžerskog doba, sada je vlasnica dionica finansijski stabilnih kompanija. Smatra da američka vlada može, kada se finansijsko tržište oporavi, ostvariti profit sada otkupljući gubitke posrnulih banaka:
"Ako vlada zaista da sve potrebne garancije, što je opcija za spašavanje posrnulih, taj potez će rezultirati velikim novčanim iznosima. To bi značilo eliminaciju mnogih dugovanja koje vlada inače upravo sada drži, naravno ako se kretanja na tržištu preusmjere."
Ona se slaže da bi dalje vladino preuzimanje dugova hranilo inflaciju, ali kao studentu koji otplaćuje studentske kredite to bi joj i odgovaralo:
"Kao studentu koji se sada školuje i živi od kredita, ako inflacija bude išla na više, realna vrijednost mog kredita će se smanjivati. I ja ću imati koristi od inflacije."
"Samo zato što sadašnji paket mjera nepopularan, to ne znači da ga ne moramo hitno usvojiti" – reći je jedan od kongresmena.
Sigurno je, ipak, da će kongresmeni i senatori, nastavljajući raspravu o otkupu ogromnih gubitaka finansijskih kompanija pažljivo pratiti raspoloženje biračkog tijela zarad vlastitog ponovnog izbora u Kongres.
