Prije sedam godina,
Sjedinjene države su se našle metom najdevastirajućeg terorističkog napada u
istoriji. Mediji su na te napade odgovorili izvještavanjima uživo o neumornim i
herojskim činovima. Istorija tih izvještaja je sada izložena u specijalnoj galeriji
washingtonskog muzeja novinarstva. Za Glas Amerike Tabinda Naeem nam
predstavlja izložbu o mnogim izazovima s kojima su se mediji suočili taj dan.
Ujutro, 11
septembra 2001, Sjedinjene države su bile meta napada. Teroristi su koristili
putničke avione kao oružje. Vijest o napadima se vidjela na tv ekranima širom
svijeta, a novinari su se suočili s do tada neviddsdjenim preprekama u svom
izvještavanju.
Pojavili su se
logistički izazovi: linije mobitela su bile blokirane. Mobiteli su prestali
raditi. Zemljane linije je bilo teško dobiti. Internet nije radio. Saobraćaj u
New Yorku je potpuno stao. Ubrzo je grad zaustavio sav saobraćaj koji je ulazio
u njega, sve vozove i avione, avio-saobraćaj je zaustavljen u cijeloj zemlji.
Tog dana je bilo logistički teško izvijestiti o takvom dogadjaju, kaže Cathy
Trost direktorica izložbe u Newseumu.
Ona dodaje da su
se novinari takodjer suočili s ogromnim etičkim pitanjima.
Ostala pitanja su
bila etička u pogledu dogadjaja o kojima su novinari izvještavali. Kada vidite
ljude koji skaču ili padaju sa zgrada, kakvu odluku trebate donijeti u djeliću
sekunde vezanu za fotografiranje takvih scena, te štampanje i objavljivanje
takvih fotografija. Bilo je teško donijeti takve odluke. Tu su bili i
emocionalni izazovi, mnogi novinari su rekli da su taj dan bili ne samo
novinari, već i ljudska bića. A to su bile teške priče za izvijestiti, i oni su
se taj dan borili s vlastitim emocijama.
Newseum je jednu
od svojih galerija posvetio sjećanju na dogadjaje 11 septembra i ljude koji su
taj dan poginuli, uključujući šest radio i tv inžinjera koji su radili na vrhu
Svjetskog trgovinskog centra.
Savijeni toranj na
kojem su radili je dio izložbe.
To je veoma moćan
simbol, savijen je, puknut, ali je zapravo netaknut, uglavnom je netaknut nakon
pada. I on donosi priču o užasu i logističkim izazovima tog dana, kaže Cathy
Frost.
Takodjer su
izloženi i dio aviona kompanije United let 93 koji se srušio u Pensilvaniji i u
kojem su se putnici borili s napadačima, kao i dio Pentagona. SPecijalna počast
se odaje jedinom novinaru koji je poginuo taj dan--Bill Biggart,
novinar-fotograf je poginuo kada se sjeverni toranj svjetskog trgovinskog
centra na njega srušio. NJegov bliski prijatelj Chip East se u dokumentarnom
filmu sjeća Biggartovih posljednjih trenutaka.
Jedna od
posljednjih fotografija je bila prašina koja pada na njega dok se južni toranj
ruši. Četiri minute nakon toga uslikana je fotografija nakon prašine. On prati
ljude i nakon nekoliko fotografija shvatite da se približava mostu koji se
spaja sa predvorjem sjevernog tornja. Bill je uslikao jedinstvene fotografije
koje su se mogle uslikati samo u tih pola sata. I posljednja je bila upravo ta,
na njoj se vidi sat i minut kada se sjeverni toranj srušio, kaže fotograf Chip
East.
Film donosi sjećanja
novinara koji su izvještavali o napadima, mnoga od njih vrlo emotivna.
Često se smatra da
novinari koriste situaciju, ili da su pristrasni. Mislim da se svi slažemo da
su se tada uzdigli do najviših standarda. Televizija je neprekidno četiri dana
izvještavala, bez pauze, to je bilo jedino neprekidno izvještavanje o jednom
jedinom dogadjaju ikada u istoriji. Ljudi su zaboravili o konkurentnosti samo
kako bi izvijestili o vijestima koje su bile potrebne svijetu kako bi shvatio
situaciju, kaže Cathy Trost.
Čitav zid naslovnih stranica novina štampanih dan nakon napada prikazuje reakciju na dogadjaj koji je pogodio ljude širom svijeta.
