Počinitelji terorističkih napada 11. septembra 2001. godine na New York i Washington vrlo brzo su identificirani kao pripadnici al-Qaide, organizacije radikalnih islamista koji su u to vrijeme djelovali iz Afghanistana i «uživali u gostoprimstvu» bivšeg talibanskog režima.
Nakon što je taj režim srušen uz vojnu pomoć Sjedinjenih Američkih Država, pripadnici al-Qaide, zajedno s mnogim od svojih talibanskih domaćina, pobjegli su preko granice, našavši skloništa u divljim plemenskim područjima Pakistana. Na tim prostorima, procjenjuju pripadnici obavještajnih službi, al-Qaida se regrupirala.
Da li sada, 7 godina nakon 11. septembra, najopasnije terorističke prijetnje dolazi od centralno organizirane al-Qaide u Pakistanu? Ili je ta prijetnja mnogo bliža SAD i Evropi?
Nacionalni centar za kontra-terorizam SAD prikuplja informacije svih američkih obavještajnih službi i prati aktivnosti terorista. Čelnik centra Michael Leiter ističe da jezgro al-Qaide i dalje planira nove napade:
«Mogu reći da srž al-Qaide još uvijek predstavlja veliku prijetnju, prije svega, Americi. Iako donekle promijenjena, al-Qaida je i dalje znakovita opasnost.»
Bivši agent CIA-e Michael Scheuer, vođa jedinice koja je svojevremeno direktno tragala za Osamom Bin ladenom, danas vjeruje da al-Qaida nije ona ista monolitna grupa koja je vodila napade 2001, ali takođe ističe da je opasna:
«S obzirom da nismo eliminirali al-Qaidu i njene glavne saveznike, da su se uspjeli regrupirati, reorganizirati, ostaju i dalje vrlo opasna prijetnja. Međutim, sada postoji jedan čitav drugi sa kojeg mogu stići napadi... ljudi koji inspiraciju nalaze u retorici ili ideologiji, da je nazovem, al-qaidizma.»
Gospodin Scheuer dodaje da je primarna snaga al-Qaide u inspiriranju sljedbenika:
«Ponekad zaboravljamo da al-Qaida nije nikada.... prema riječima Bin Ladena, prema riječima Al Zawahirija... bila primarno oraganizacija za borbu. Njen glavni cilj je bio je biti ideološka organizacija čiji je primarni zadatak huškati islamski svijet.»
Bivši analiticar CIA-e Marc Sageman smatra da su sada teroristi, koji se na radikalizam opredjeljuju i u zapadnim zemljama u kojima žive i u kojima su rođeni, a inspirirani al-Qaidom, manje obrazovani u odnosu na prethodnu generaciju pripadnika te grupe, a uz to i motivirani i zbog diskriminacije kojoj su, ako vjeruju, izloženi:
«Tvrdnja da je Zapad u ratu sa islamom istinski ima utjecaj na te mlade ljude. U njihovim glavama je sve to izmiješano. Oni naime miješaju ono što se njima osobno događa sa slikom koja, na primjer, stiže iz Iraka. Oni vjeruju da je sve to zajedno dio neke grandiozne zavjere protiv islama.»
Četvorica napadača-samoubica, optuženih za napad na londonsku podzemnu željeznicu 2005. godine bili su mladi Britanci, muslimani. Gospodin Sageman naglašava da je zavjere koje kuju «teroristi domaćeg porijekla» teže pravovremeno otkriti i spriječiti:
«Ranije bismo otkrivali jednu zavjeru, i preko nje, ostale. Sada je to mnogo teže, razasuto je svuda po svijetu, i zato taj fenomen zovemo jihad bez vođa i granica.»
Čelnik Nacionalnog kontra-terorističkog centra Michael Leiter kaže da takvi mladi ljudi, muslimani otuđeni od zemlje u kojoj žive i rade, posebnu prijetnju predstavljaju evropskim zemljama:
«Zasigurno je da je ono čega smo bili svjedoci u Britaniji, šire po opsegu i značajnije od onog što postoji u SAD. No, bez obzira na to, mislim da se niko ko je odgovoran za kontra-terorizam u Americi, neće i ne smije opustiti i pouzdati da se britanski metro, ili još nešto gore, neće desiti i ovdje.».
Analitičari naglašavaju da je često teško odrediti stoji li iza nekog napada al- Qaida, ili su oni koji planiraju i izvode te napade tek inspirirani al-Qaidinom ideologijom. Gospodin Leiter vjeruje da jezgro al-Qaide i dalje planira i naređuje neke napade. Primjera radi, 2006. godine američki i britanski agenti uspjeli su onemogućiti napad na putničke avione na preko-atlantskim letovima. Planovi o tim napadima, kaže gospodin Leiter, zasigurno su potekli od najužeg rukovodstva al-Qaide.
