Natjecanje za predsjedničku
poziciju i mjesto u Bijeloj kući ne silazi sa naslovnih stranica novina i
udarnih termina na radiju i televiziji. Ne samo Amerika, nego i cijeli svijet
prati ovogodišnje istorijsko nadmetanje, izmedju ostalog i zbog toga što jedan
od kandidata, senator Barack Obama, ima boju kože drugačiju nego svi američki
predsjednici u istoriji. Da li je Amerika spremna da u Bijelu kuću uputi crnca?
Izbori 4. novembra će biti drugačiji od svih prethodnih. Istovremeno sa izborom narednog predsjednika Sjedinjenih Država, neki birači će biti suočeni sa sopstvenim rasnim predrasudama.
Glas Amerike je
pitao ljude širom zemlje da li su spremni za crnog predsednika.
- Mislim da smo spremni... Nadam se da smo spremni.
- Slušam komentare... To će biti pravi dan - kad crnac počne da nam vodi zemlju.
- Nisam siguran.
Zaista nisam siguran, glase neki od odgovora...
Svoje poglede
iznose i politički analitičari. Profesor Larry Sabato, sa Virdžinijskog
univerziteta, kaže da će boja Obamine kože biti neizbježan faktor u novembru.
Ne budimo naivni.
I dalje postoje rasne predrasude i to ne samo na jugu i u graničnim državama.
Mislim da je to realan problem za Obamu. I to problem koji nije lako riješiti.
Što više priča o rasi, više ljudi će o tome da razmišlja. A, ipak, ako ne bude
govorio o tome, problem bi mogao da bude još veći, kaže profesor Sabato.
Očekuje se da će
nominacija Baraka Obame probiti ogromnu barijeru. Premda on nije prva osoba
crne boje kože koja se kandidovala za Bijelu kuću.
Demokratska članica
Predstavničkog doma iz New Yorka, Shirley Chisholm, 1972. je tražila nominaciju
svoje stranke, ali je nije dobila. Kada je prethodno, 1968, postala prva crna
žena izabrana u Predstavnički dom, zemlja je izlazila iz perioda marševa za gradjanska
prava i sjedećih protesta protiv rasnih podjela i diskriminacije na jugu.
Sve je to
kulminiralo aprila 1968, ubistvom lidera pokreta za gradjanska prava, Martina
Lutera Kinga. Crnački bijes i nezadovoljstvo prelili su se na ulice američkih
gradova.
Šesnaest godina kasnije, Jesse Jackson je poveo kampanju
za demokratsku predsjedničku nominaciju na izborima 1984. Na primarnim izborima
svoje stranke, uspio je da osvoji oko tri i po miliona glasova. U drugom takodje
neuspješnom pokušaju, 1988, osvojio je dvostruki broj glasova.
Barak Obama se
predstavlja drugačije, kaže Thomas Mann, iz Instituta Brookings u Washingtonu.
Obama predstavlja
novi naraštaj manjinskih kandidata. On ne pripada generaciji gradjanskih prava.
On se ne konfrontira. I ne vodi kampanju kao Afroamerikanac. On se kandiduje
kao Barak Obama, kaže Mann.
Obama je tokom
kampanje pridobio podršku bijelaca, Latinoamerikanaca i Amerikanaca azijskog
porijekla, zajedno sa Afroamerikancima. Ulio je mladima novu energiju u mjeri
koja nije zapamćena od 1972, kada je glasačko pravo dato i 18-godišnjacima.
Površno posmatrano, moglo bi da se pretpostavi da će široka podrška i rezultati
anketa, dobro da mu posluže na dan izbora.
Ali istraživačica
Vesla Weaver, sa Virdžinijskog univerziteta, kaže da to može da bude zamka. Na
prethodnim izborima, kaže, crni kandidati su doživljavali neprijatna iznenadjenja.
Rekla bih da je tu
riječ o tome da ljudi ulaze u glasačku kabinu da bi uradili jednu stvar, a onda
izadju i kažu da su uradili nešto drugo. I nemali dio toga je posljedica rasne
pristrasnosti., kaže Vesla Weaver.
Gradonačelnik Los
Angelesa, Tom Bradley, 1982. je prema izlaznim anketama vodio u trci za
guvernera Kalifornije. Ali kada su glasovi prebrojani, izgubio je.
Na guvernerskim
izborima u Virginiji, 1989, crni kandidat Douglas Wilder je u anketama pred
izbore imao prednost od 10 odsto. Pobijedio je sa manje od jednog procenta.
Politički analitičari
nazivaju to Bredlijevim efektom. Kažu da je to i dalje ozbiljan faktor.
Glas Amerike je pitao ljude iz različitih dijelova zemlje, starosnih grupa i prihoda, da li su spremni da glasaju za crnog predsjednika. Premda su mnogi odgovorili pozitivno, nije mali ni broj onih koji su rekli da nisu sigurni.
